zoran barosPred nama je nova pozorišna sezona, možete li nam reći šta posjetioce Pozorišta Prijedor očekuje na ovogodišnjem repertoaru?

– Pozorište Prijedor je za 62. sezonu planiralo premijerno izvesti 5 predstava. Sezonu ćemo otvoriri premijerom predstave „Tri sestre” A.P Čehova u režiji Marka Misirače.

Nedugo nakon toga na redu je prermijera predstave „Prekidi”, koja je diplomska predstava Vedrana Marčete, studenta režiji sa Akademije u Banjoj Luci. Do kraja kalendarske godine pripremićemo predstavu za djecu, a nakon toga su na redu još dvije premijere: „Rabulizam”, po tekstu Muhidina Šarića u režiji Ratka Orozovića, te dramatizacaju novele Borislava Pekića „Čovje koji je jeo smrt” u režiji Željka Kasapa.

Prokišnjavanje

Kada je u pitanju rad samog Pozorišta prijedor, koliko ste zadovoljni okolnostima u kojima pozorište radi, te šta su najveći problemi ove kulturne institucije?

– Pozorište Prijedor ima zaista dobru podršku gradske administracije i našeg gradonačelnika, g.dina Pavića, tako da smo mi zasigurno jedno od stabilnijih pozorišta u RS i BiH. Naravno, pričati o količini sredstava je bespredmetno, jer, znali bi smo mi dobro uložiti i potrošiti i mnogo veći novac. Ali, s obzriom na prostore i okolnosti u kojima živimo i radimo, moramo biti zadovoljni. Ono što je za nas u ovom trenutku jako značajno je činjenica da isplaniranim budžetom za jednu kalendarsku godinu možemo pravovremeno i u potpunosti raspolagati. Naš najveći problem, čije je rješavanje u toku, svakako je prokišnjavanje objekta Pozorišta, ali, nadamo se da će i taj problem biti otklonjen u narednim danima. U toku je rekonstrukcija, nadogradnja i pokrivanje Pozorišta, čime će biti rješen gorući problem ove ustanove. Nakon toga očekujemo i pomoć Ministarstva i grada u obnavljanju svjetlosnog i tonskog parka, čime bi se stvorili jako dobri uslovi za daljnji rad.

Ipak, Pozorište Prijedor uspjeva svake godine iznjedriti nekoliko veoma značajnih autorskih projekata, dakle postoji dobra volja uprkos ne tako dobrim prilikama?

– Pozorište Prijedor funkcioniše kao jedna složna porodica i velika je sreća što je to tako. Naime, glumci, tehničko osoblje i svi mi ostali „živimo” za ovu kuću i svaki novi projekat. Istinska posvećenost i zaljubljenost u pozorišnu umjetnost je odlika koja krasi sve ove ljude i koja je presudna u stvaranju „značajnih autorskih projekata” kako ste Vi to lijepo rekli.

Kada je u pitanju pozorišna publika, koliko ste zadovoljni posjetama vašem pozorištu?

– I mi, kao i većina BiH pozorišta, ne možemo biti zadovoljni posjetom, odnosno brojem pozorišne publike. Na žalost, svi smo svjesni razloga, od loše ekonomske situacije, preko migracija stanovništa, do „nesuvislog bombardovanja” šundom i kičem sa televizijskih ekrana, koji su u mnogome iskvarili i onako nerazvijeni osjećaj za kulturu i umjetnost na ovim prostorima. Ali, šta da se radi. Mi odavno „vodimo borbu” za svakog našeg posjetioca, bazirajući se prije svega na mlade ljude, koji su zasigurno naša nova snaga.

Gostujuće predstave

U pogledu gostovanja, koliko često u Pozorištu Prijedor igraju predstave koje su ostvarenja drugih pozorišta?

– Scena Pozorišta Prijedor je otvorena za druga pozorišta iz RS i BiH, kao i iz zemalja u okruženju, i mi se trudimo da barem jednom mjesečno „ugostimo” neka od njih. Na našim daskama (koje će, uzgred budi rečeno, uskoro biti zamjenjene) svoje predstave izvodili su i izvodiće pozorišta iz Banja Luke, Sarajeva, Tuzle, Beograda, Zagreba, Kragujevca, Zrenjanina…..

Problem svakako jeste novac za ta gostovanja, ali neophodno je da prijedorska pozorišna publika, ali i mi samo, budemo u toku kako i šta rade naši prijatelji iz drugih sredina. Gostovalo nam je Pozorište „Scena” iz Nove Gorice, potom u novembru slijedi gostovanje Josipa Pejakovića sa monodramom „Ućerivanje”, predstava iz Beograda sa Jelisavetom Sekom Sabljić u glavnoj ulozi itd….

Dakle, nije da se ne može….

Tekst – Oslobođenje
Foto – Aleksandar Drakulić