Na području regije Prijedor u srednjim školama nema smjerova za krojače i obućare, iako tekstilna industrija stalno traže nove radnike.
Prosvjetni radnici tvrde da je glavni razlog nezainteresovanost djece za ove smjerove. Direktorka Aktiva srednjih škola regije Prijedor Valentina Sovilj kaže da ni ove godine nisu planirani smjerovi tekstilnih tehničara i obućara.
– Imali smo dvije godine konkurs za obućare, pa se prijavi jedno ili nijedno djete. Nema nijedne škole koja može da popuni odjeljenje tekstilnih tehničara. Pogotovo sada kada imamo sve manje djece za upis u srednje škole – kaže ona.
Poljoprivredno-prehrambena škola iz Prijedora ima licencu da obrazuje i odrasle za tekstilne tehničare i obućare, ali nema šivaće mašine za praktični dio nastave. Zato su pojedine učenice smjera tekstilni tehničar, za vrijeme školovanja, prije par godina samovoljno išle na kurs šivanja koji se organizuje u Udruženju građana „Berek”. Kurs devet godina vodi Sabira Medić.
– Do sada sam obučila oko 120 žena, a među njima je bilo i diplomiranih pravnica, ekonomista, kao i magistara. Neke od njih su prošle obuku, jer su željele da znaju raditi na mašini, ali najviše ih se zaposlilo u tekstilnim preduzećima – kaže Medićeva.
Dodaje da kurs traje tri mjeseca i da polaznice plaćaju 50 KM za certifikat koji dokazuje da su obučene.
Sa druge strane, pojedini poslodavci tvrde da za obuku jednog radnika u svom pogonu imaju trošak od nekoliko hiljada maraka. Međutim, ne prijavljuju se na konkurse za podsticaje za zapošljavanje novih radnika.
– Poslodavci uzimaju podsticaje za određenog radnika, a znamo da u tekstilnoj industriji rade mlađe žene koje žele da rađaju. Smatramo da upravo zato poslodavci ne žele da se obavežu ugovorom za jednu određenu radnicu na godinu dana ili više. Imali smo jednog nesmotrenog poslodavca, koji je rekao radnicama „ko je manje ili više trudan bolje mu je da odmah kaže“ – ističe Zdravko Suvajac, rukovodilac prijedorske Filijale Zavoda za zapošljavanje RS. Navodi da poslodavci obično i traže mlađe žene za rad u pogonima, jer su one precizne i imaju osjećaj za prefinjenost. Dodaje da i radnici „bježe” od tekstilnih preduzeća, jer su pojedini poslodavci neplaćanjem radnika uništili ugled ove proizvodnje i na kraju zatvorili pogone.
– Niske su plate nego u ostalim granama proizvodnje. Međutim, ni u vrijeme Jugoslavije plate u tekstilnoj industriji nisu bile visoke, ali je njihov Sindikat bio jači pa se izborio za sigurnost i bolje uslove rada – tvrdi Suvajac.
I u Udruženju tekstila, kože i obuće smatraju da zbog niskih plata djeca neće da se školuju za ova zanimanja.
– Veliki broj zaposlenih u industriji tekstila, kože i obuće nemaju nikakve kvalifikacije, odnosno imaju završenu samo osnovnu školu ili posjeduju druge kvalifikacije, kao što su trgovci, ugostiteljski radnici i slično – kažu u ovom Udruženju. Navode da su preduzećima iz ovog sektora, prije osam godina umanjeni doprinosi, odnosno osnovica za obračun doprinosa za zaposlene iznosi 25 odsto od prosječne mjesečne bruto plate u RS. Vjeruju da to poslodavcima otvara mogućnost da povećaju plate.
Inače, prosječna neto plata u prerađivačkom sektoru u januaru 2018. godine iznosila je 661 marku. Naši sagovornici vjeruju da će italijanska firma „Kalcedonija” koja je najavila zapošljavanja od 800 do 1.000 radnika u Prijedoru, morati da im ponudi veće plate, ali prije toga obučiti ih u svom pogonu.
Tekstilaca ima oko 1.500
Trenutno na evidenciji nezaposlenih prijedorskog Biroa za zapošljavanje ima 86 tekstilnih tehničara, 25 krojača, 136 konfekcionara i 14 obućara. Suvajac kaže da pojedini od njih ne žele da rade u tekstilnoj industriji zbog niskih plata, pa posao pronalaze u drugim strukama ili se bave poljoprivredom.
U industrijama tekstila kože i obuće na području regije Prijedor radi oko 1.500 radnika.
EuroBlic-srpskainfo.com