Odbrana Gorana Pejića, optuženog za zločin protiv čovječnosti počinjen u Prijedoru, zatražila je od Suda Bosne i Hercegovine oslobađajuću presudu za svog branjenika. Izricanje presude zakazano je za 14. maj.

“Odbrana vam je dala dokaze u ovom krivičnom postupku, Odbrana vam je dala činjenice, sada vi nama dajte pravdu”, rekao je branilac Savan Zec, istaknuvši da se optuženi Pejić već dvije godine bori da skine stigmu koja mu je nepravedno nametnuta optužnicom.

Za ubistvo civila u naselju Tukovi kod Prijedora, zajedno s Pejićem, optužen je i Milorad Radaković. Prema optužnici, oni su 13. juna 1992. sa svjedokom S-1 došli u Tukove, u blizinu kuća porodice Ećimović. Bili su naoružani automatskim puškama, a jedan od optuženih je u prvoj kući ubio tri člana porodice Ećimović. Prema Tužilaštvu, preživjelo je samo dvoje djece.

Optuženi su potom, kako stoji u optužnici, otišli u drugu kuću Ećimovića, gdje su obojica pucali i ubili još dva člana porodice. Prema Tužilaštvu, preživjelo je samo dvoje djece.

U nastavku iznošenja završne riječi, Zec je kazao da su mjesto i vrijeme izvršenja krivičnog djela bili jasni do unakrsnog ispitivanja svjedoka Tužilaštva BiH S-1, nakon čega se “postavlja pitanje da li je on uopšte bio očevidac” ovog djela.

Odbrana je istakla kako je, osim pogrešnog vremena ubistva, svjedok naveo i pogrešno mjesto, odnosno označio jedinu kuću u kojoj niko nije živio, niti je ubijen u njoj. Naglašeno je da je svaka činjenica koju je S-1 iznio sporna i protivrječna dokazima Odbrane.

“Dokazi o vremenu i mjestu su bili tu u tužilačkom spisu sve vrijeme i, uprkos tome, mi danas u ovom predmetu imamo neodređeno mjesto i vrijeme izvršenja krivičnog djela u optužnici”, rekao je Zec.

On je istakao i da Vijeće nije čulo niti jedan dokaz koji bi Pejića povezivao s posjedovanjem automatske puške u junu 1992. godine, kao i da je netačna tvrdnja Tužilaštva da je on tada živio u Tukovima.

Zec je kazao da se Pejić nakon hapšenja nije branio šutnjom, nego je odmah rekao da nema nadimak “Ledeni”, kao i da je u junu 1992. godine živio u zaseoku Vidrenjak-Grbići, što je ponovio i prilikom svjedočenja u svoju korist.

“Učestvovao sam u traženju istine u ove dvije godine dok su mi se dešavale užasne stvari, koje nisam mogao da zamislim da postoje”, kazao je optuženi Pejić, dodavši da su svjedoci svojim poštenim iskazima pomogli da se dođe do istine, posebno se zahvalivši svjedocima “čija su sjećanja bila najbolnija”.

BIRN