Svjedok Tužilaštva BiH je izjavio da je s grupom vojnika u julu 1992. godine učestvovao u dovođenju pet bošnjačkih civila na punkt u mjestu Rizvanovići kod Prijedora, koji su kasnije ubijeni.
Zaštićeni svjedok S-2 je ispričao da je kao pripadnik Ljeskarske čete ljubijskog bataljona Vojske Republike Srpske (VRS) u julu 1992. s još nekoliko saboraca upućen na punkt u Rizvanoviće. Kako je rekao, tokom istog mjeseca je s grupom vojnika poslan prema selu Hambarine, gdje su trebali provjeriti zemunicu. Kada su došli, kazao je da je ispred jedne kuće bilo pet civila – dvije žene i tri muškarca.
“Sprovedeni su do punkta u Rizvanoviće. Grupa vojnika ih je sprovela, moja grupa. Mislim da su bili Bošnjaci. Mislim da su smješteni u jednu trgovinu preko puta škole… Šta je bilo s njima ne znam. Nisam ih više viđao… Čuo sam da su ubijeni. Dan nakon dovođenja sam čuo”, prisjetio se svjedok, dodavši da su prilikom sprovođenja civilima ruke bile vezane.
Svjedok S-2, s čijeg dijela svjedočenja je javnost bila isključena, pojasnio je da nije znao šta će biti s njima te da ne zna ko ih ubio.
Sretko Pavić optužen je da je, kao pripadnik Volarske čete koja je bila u sastavu Šestog ljubijskog bataljona 43. prijedorske motorizovane brigade VRS-a, u drugoj polovini jula 1992. odveo pet civila na punkt u Rizvanovićima, zatvorio ih, a potom ubio.
Svjedokinja Aiša Smajić je ispričala da je od brata saznala da je njena majka Šefka Čaušević odvedena iz Hambarina i da se više nije vratila.
“Tijelo majke je pronađeno u augustu 1998. godine u šumarku između Rakovčana i Rizvanovića, iza škole u Rizvanovićima. Tada su odvedeni i ubijeni rođak Mustafa i njegova žena Džemka Čaušević i sinovi Faudin i Edin”, izjavila je ona.
Smajić je pojasnila da je njen brat bio sakriven u blizini kada su oni odvedeni, ali da nije mogao prepoznati ko je to uradio.
Suđenje se nastavlja 20. augusta.
BIRN