Boračka populacija u Republici Srpskoj, a posebno istinski srpski borci i patrioti, koji jedini znaju istinske razloge i ciljeve naše borbe i njezine tekovine, s indignacijom i razočaranjem su doživjeli i doživljavaju svakodnevnu promociju urušavanja Republike Srpske zarad same politike, političke sinekure i foteljaške trgovine stranačkim politikama.
Iako se ne bavimo politikom i ne želimo da se politika bavi nama, mi znamo da politika jeste trgovina, i to najniže vrste, da jeste umijeće mogućeg, a poslije ovih izbora smo se uvjerili i da je sezona rasprodaje morala, časti i poštenja toliko uznapredovala da je prevazišla svaku kloaku, svaku krađu i lopoviju, svaki buvljak.
U toj rasprodaji nema izuzetaka i nema svetinja. Štaviše, na rasprodaju se stavljaju i sami borci, pa i sama Republika Srpska, koja je sve više Domovina, a sve manje Otadžbina, a srpska je, izgleda, samo toliko koliko pojedinačno vrijedi poslanička ili ministarska fotelja.
Sa žaljenjem konstatujemo da je pojedinačni interes naših političkih poslenika, koje smo, na žalost, sami birali (poneki od nas i više puta) dostigla takve razmjere da ni matematika ne može pomoći. Zapravo, na cijeni je samo matematika velikih brojki izraženih u važećoj domaćoj i evropskoj valuti, što sa sobom donosi i sve ono što borci godinama nemaju, ne mogu dobiti, a izgleda ni sačuvati, a to su bijedne penzije, invalidnine, najjeftinija radna mjesta, malo elementarne časti i poštenja kojima treba pridodati i ponešto jalovih iluzija i očajne nade. I to podjednako za nas i za našu djecu.
Jedino dobro koje je iz svih ovih politikantskih intriga, prljavština i zavrzlama proizišlo posljednjih dana i mjeseci jeste to što vas, gospodo fiškali, trgovci i politikanti, sve više i bolje razumijemo, a sve manje razumijemo sebe, što u prevodu sa vaše politike na život nas običnih smrtnika (čitaj zamoraca) znači da smo vas prekasno ukapirali i da nam je ostalo još sasvim malo nade i strpljenja, a bogme i neophodnog bijesa da se latimo trklje i da krenemo u razdvajanje žita od kukolja.
Za to još imamo snage, jer su nam dragi i ovi naši jadni životi i ova naša pokradena i devastirana Republika Srpska. A i nemamo više kuda, jer otkako je počeo ovaj Treći svjetski rat, a on je de fakto počeo 1991. godine i još uvijek traje, samo se sad jasnije i bolje vidi i osjeća u Siriji i Ukrajini, mi borci jednako skapavamo po globalističkim rovovima, političkim tržnicama i bankarskim tranšejama (čitaj transakcijama MMF).
Politika možda jeste naša sudbina, ponajviše u smislu udesa, ali ne možemo više dozvoliti da naša sudbina i dalje budu politikanti, politikantski seks i mentalno masturbiranje bilo pozicije bilo opozicije. Kome se ne gadi, ovo nije teško prevesti na svakodnevicu i prostonarodno štivo, ali što se nas boraca tiče došlo je vrijeme da nas više niko ne prevede i ne prevesla nigdje. Strah nas je samo što se ovdje tako brzo smrkava.
Boračka organizacija grada Prijedora