Iako za sebe kaže da je amater i da mnogo toga ne zna o fotografisanju, snimci koje pravi Ahmet Rešidović iz Donje Ljubije kod Prijedora nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
Bilo da se radi o portretima običnih ljudi, panorami nekog grada, fotografijama životinja ili slučajno zabilježenim trenucima koji su uhvaćeni objektivom foto aparata, svaka od njih ima “ono nešto”.
Ahmetovo druženje sa fotografijom datira još od osnovne škole, a prije nekoliko godina nabavio je prvi, kako sam kaže, malo ozbiljniji foto aparat.
Nije mu teško da ustane u cik zore da bi zabilježio izlazak sunca na Jadranu ili da u svom dvorištu satima na snijegu čeka promrzle ptice da pojedu mrvicu hljeba, kako bi načinio “fotke” koje se i drugima sviđaju.
Samo tako se može objasniti na stotine “lajkova” u brojnim Facebook grupama koje okupljaju fotografe sa svih strana svijeta, ali i pohvale iz foto klubova u Hrvatskoj, Sloveniji i Makedoniji, koji organizuje razne foto konkurse.
Rešidović s ponosom ističe da je uradio i naslovnu fotografiju za roman za djecu “Dohvatiti snove” autora Save Škobića iz Višegrada.
Prema njegovim riječima najveća podrška u “strasti zvanoj fotografija” jeste supruga Dragica te prijatelji.
-S obzirom da udruženje fotografa ne postoji u Prijedoru, uz podršku Mirsada Mujanovića i Nihada Arnautovića postao sam član Foto kluba iz Travnika a moje fotografije našle su se na izložbama u kojima klub učestvuje – ističe Rešidović.
Ima i onih koji sa dozom omalovažavanja komentarišu njegove radove, ali Ahmet na takve stvari ne haje mnogo jer, kako kaže, sto ljudi ima sto različitih viđenja.
-Nikada nisam smatrao da sam “neki” fotograf. Međutim, pohvale drugih ljudi, profesionalaca ali i onih običnih posmatrača, sigurno gode. Lijepo je čuti kada neko kaže da ga moje fotografije “diraju u srce” i da “imaju dušu” – kaže Rešidović.
Osim po ljubavi prema fotografiji, Ahmet je na području Prijedora, ali i šire, poznat i kao neko uz čiju je pomoć javnost saznala za brojne “teške” priče koje su potom objavljene i u medijima.
Nakon toga mnogima je uručena pomoć, a nekima se život promijenio iz korijena.
-Dok sam fotografisao i pomagao iznemoglim i bolesnim ljudima, onima koji nemaju gotovo ništa i teško žive, vidio sam više dostojanstva i ljudskosti nego kod onih koji su zdravi i koji imaju – zaključuje ovaj rođeni Ljubijanac.
Tekst I foto – Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com
Vezane vijesti:
„LUDE“ FOTOGRAFIJE AHMETA REŠIDOVIĆA: LJUBAV PREMA ŽIVOTINJAMA – FOTO
