Građani Republike Srpske bi mogli ostati bez stotina miliona maraka jer je Vlada RS bez analize o prometu vozila garantovala kineskoj kompaniji da će na autoputu Banjaluka – Prijedor godišnje prikupiti 60 miliona KM putarine, a sve manje od toga biće plaćeno iz Budžeta RS. Posljednje brojanje vozila na toj dionici urađeno je 2015. godine i u najboljem slučaju ne može obezbijediti potreban novac za otplatu, a i praksa sa već izgrađenih autoputeva potvrđuje to, pokazala je analiza portala CAPITAL.
Kineska Međunarodna kooperacija za ekonomsku i tehnološku saradnju pri Šandong haj-spid grupaciji trebalo bi da gradi ovaj autoput u dužini od 42 kilomatra i ukupne vrijednosti 297 miliona evra.
Dogovoreni koncesioni ugovor trebalo bi da bude potpisan u septembru, a kineski partner da obezbjedi novac i gradi autoput koji će idućih 30 godina eksploatisati. Ulaganje Kineza treba da bude otplaćeno na osnovu naplate putarine, a Republika Srpska garantuje broj vozila koji će obezbijediti oko 30 miliona evra potrebnih za otplatu godišnje. Kinezi će tako za uloženih oko 300 miliona evra, na kraju autoput naplatiti 900 miliona evra.
Osnov za autoput broj vozila iz 2015.
U Ministarstvu saobraćaja i veza u Vladi RS su potvrdili da nemaju podatke koliko u prosjeku dnevno ili mjesečno prođe automobila putem Banjaluka – Prijedor.
„U sklopu pripreme studijske dokumentacije za potrebe izrade generalnog projekta vršeno je anketiranje i brojanja saobraćaja na pet punktova 7. oktobra 2015. godine u periodu od 6 do 18 časova“, rekli su u Ministarstvu.
Tom prilikom zabilježeno je 14.234 vozila u Ramićima, na izlazu iz Banjaluke prema Prijedoru, te 8.479 vozila u mjestu Orlovci, na ulazu u Prijedor iz pravca Banjaluke.
Putarina za autoput Banjaluka – Gradiška po pređenom kilometru je osam feninga, a za autoput Prnjavor – Doboj 11 feninga. Ako se uzmu u obzir postojeće cijene putarine, te ranije najave da će po završetku autoputeva putarina iznositi oko 10 feninga po kilometru, može se pretpostaviti da će vožnja od Banjaluke do Prijedora koštati oko 4,2 KM u jednom pravcu.
Autoput dužina putarina
Banjaluka – Gradiška 32 km 2,50 KM
Prnjavor – Doboj 36 km 4 KM
Banjaluka – Prijedor 42 km 4,2 KM ?
Ako bi dionica Banjaluka – Prijedor bila bez izlaza, te svih 14.234 vozila, pobrojanih u Ramićima, prošlo autoputem i platilo po 4,2 KM putarine, što je malo vjerovatno, dolazimo do zaključka da bi bilo skupljeno 59.782 KM od 6 do 18 časova svaki dan. Za mjesec dana dostiže se cifra od blizu 1,8 miliona maraka. Ova cifra može biti veća za iznos putarine koja bi trebala da se naplati noću, za šta u Vladi RS nemaju procjene koliko bi iznosila.
S druge strane, iznos moguće putarine, računajući vozila pobrojana kod Prijedora mnogo je manji. Na mjeraču u mjestu Orlovci, na istoku Prijedora, 2015. godine pobrojano je 8.479 vozila od kojih bi se mjesečno, da svi idu autoputem, moglo naplatiti nešto više od milion maraka putarine.
Tako je prema izbrojanim vozilima, najmanji mogući iznos koji godišnje može da bude naplaćen od putarine 12 miliona KM, a najveći 21,6 miliona KM, dok Republika Srpska Kinezima garantuje 60 miliona KM.
Iz Ministarstva su rekli da mjerenje saobraćaja na regionalnim i magistralnim putevima u Republici Srpskoj takođe vrše „Putevi Republike Srpske“.
Međutim to preduzeće ima još starije podatke, odnosno one o mjerenju saobraćaja u 2014. godini, a koje je objavilo tek u septembru 2017.
„Zadnja godina u kojoj se izvršilo brojanje vozila na mreži puteva u Republici Srpskoj je 2014. godina“, nevedeno je na sajtu „Puteva RS“.
Ekonomista Zoran Pavlović rekao je da registrovana vozila na mjeračima kod Banjaluke i Prijedora ne mogu pokazati koliki će biti promet autoputem.
„Ima dosta ljudi koji žive u više naselja između Banjaluke i Prijedora i koji idu u jedan ili drugi grad na posao i vraćaju se. Ko će plaćati autoput ako ide 15 kilometara do svog sela? Tvrdim da za godinu dana ne mogu da naplate ni za troškove održavanja i čišćenja autoputeva i plate radnika koji će raditi na naplati putarine“, istakao je Pavlović.
Dodaje da se može pretpostaviti da će frekvencija vozila na budućem autoputu biti slična onoj na autoputevima Banjaluka – Gradiška i Prnjavor – Doboj.
Naplata na izgrađenim autoputevima
Što se tiče izgrađenih puteva naplata putarine vrši se na tri naplatne stanice i to u Jakupovcima, Prnjavoru i Kladarima.
Prema podacima „Autoputeva RS“ na naplatnoj stanici u Jakupovcima od putarine je u 2017. godini naplaćeno 3,9 miliona KM.
Što se tiče autoputa „9. januar“ na naplatnoj stanici u Prnjavoru su lani naplaćena dva miliona maraka, a u Kladarima 1,9 miliona.
Tako je na postojećim autoputevima u Srpskoj za godinu naplaćeno ukupno oko 7,8 miliona KM, a samo za otplatu autoputa Banjaluka – Prijedor potrebno je skupiti 60 miliona maraka godišnje.
Pavlović ističe da broj vozila na postojećim autoputevima daju pravu sliku stvari.
„Pravac prema Prijedoru je manje interesantan nego autoput prema Doboju i Gradišci koji vode prema Srbiji. Moguća frekvencija saobraćaja na autoputu prema Prijedoru u najboljem slučaju je 50 odsto od frekvencije na autoputu prema Gradišci. To znači naplatu dva miliona od putarine, a potrebno je 60 miliona KM“, istakao je Pavlović i dodao da ne postoji matematika koja bi opravdala gradnju autoputa prema Prijedoru.
Da putarina ne može otplatiti autoput Banjaluka – Prijedor priznao je i direktor „Autoputeva“ Dušan Topić koji je ranije kazao da u prvih pet-šest godina broj vozila neće biti dovoljan da izmiri godišnju otplatu, ali da će kasnije biti više nego dovoljan.
„Pretpostavka da će u početku naplata putarine pokrivati 50 odsto potrebnog iznosa“, rekao je Topić ne objašnjavajući na čemu temelji optimističke procjene.
Pranje para, dok ostali putevi i školstvo propadaju
Pavlović ističe da se u gradnju autputa ide jer je to način da pare odu u privatne džepove u višem iznosu nego kad se popravljali postojeći putevi.
„Održavanje postojećih puteva je preduslov da bilo šta funkcioniše. U katastrofalnom stanju su putevi i u njih treba ulagati novac. Pametni ljudi bi održavali puteve, a ne gradili autoputeve po kojima nema ko da se vozi“, kazao je Pavlović.
Slično tvrdi i predsjednik Fondacije Centar za zastupanje građanskih interesa (CPI) Zoran Ivančić koji smatra da su smiješne investicije koje se u BiH nazivaju najvećim i strateškim.
“Imamo planove za termoelektrane na ugalj i zna se da će se u budućnosti plaćati penali za zagađenje. Pravimo i autoputeve koji su predimenzionirani, Njemačka nema takve puteve. Ako pogledate izlaz za Vlakovo to izgleda kao petlja za Frankfurt, na dva nivoa je urađen kružni tok. Po svemu se vidi da su autoputevi, a i dokazano je, najefikasniji način za pranje novca gdje se ugrađuju svi, a strane firme uzimaju ekstraprofit”, istakao je Ivančić.
Dodao je da s druge strane imamo loše lokalne, regionalne puteve.
„Ljudi ginu svakodnevno i u katastrofalnom stanju su lokalni i regionalni putevi, da ne govorimo o školama. Najveću štetu proizvodimo štednjom u obrazovanju, ko će izvući zemlju iz krize ako nemamo obrazovane ljude“, naglasio je Ivančić.
Uprkos nedostatku kvalitetnih analiza koje bi opravdale izgradnju autoputa po sistemu koncesije, ministar saobraćaja i veza Republike Srpske Neđo Trninić potpisao je 7. jula u Sofiji sa kineskim partnerima Protokol o okončanju pregovaračkog postupka u vezi izgradnje autoputa Banjaluka – Prijedor.
Dogovoreni nacrt koncesionog ugovora biće predmet daljih saglasnosti Vlade, Pravobranilaštva i Komisije za koncesije Republike Srpske i Vlade Narodne Republike Kine.
Capital.ba