Na suđenju za zločine počinjene 1992. na području Prijedora, optuženi Darko Mrđa je, svjedočeći u svoju korist, kazao je kako je Saida Sadića predao vojnoj policiji, te da ga niko iz Interventnog voda nije maltretirao.

Darko Mrđa je ispričao kako je 1992. godine bio pripadnik Interventnog voda civilne policije u Prijedoru, koji se sastojao iz dva voda. Pojasnio je da je on pripadao Prvom vodu, te da su s njim bili i optuženi Zoran Babić i Radenko Marinović.

Mrđu, Babića i Marinovića, bivše pripadnike Interventnog voda pri Stanici javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, optužnica tereti da su učestvovali u progonu bošnjačkog stanovništva u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije Republike Srpske. Na teret su im stavljena ubistva, prisilni nestanci i nečovječno postupanje 1992. godine.

Interventni vod je, prema Mrđi, prilikom vojne akcije na području Brda, a čiji nosilac je bila 43. motorizovana brigada, bio u pripravnosti u slučaju da bude potrebna pomoć.

Mrđa se prisjetio da je Interventni vod bio na glavnoj cesti kod benzinske pumpe kada je jedan kapetan Vojne policije bio u prolazu i tražio od Interventnog voda da mu nađu vodiča za Sredice, dodavši da su se “igrom slučaja zadesili kod kuće Saida Sadića”.

On je napomenuo da su Sadića preuzeli i predali Vojnoj policiji, naglasivši da ga niko iz Interventnog voda nije dirao, niti je bilo ikakvog maltretiranja. Optuženi Mrđa je kazao i da ima saznanja da je Sadić “prošao u autobusu u koloni”. Negirao je da je Interventni vod poduzimao bilo šta u Sredicama.

Mrđa je svjedočio i o transportu konvoja ratnih zarobljenika iz “Omarske”, pojasnivši da je zadatak Interventnog voda bio da te zarobljenike, “u miru i bez ikakvih problema”, prebaci do “Manjače”.

Ne mogavši precizirati datum, Mrđa je ispričao da se prilikom transporta nalazio u jednom od autobusa u sredini, u kojem je poznavao neke osobe. Naveo je da nije bilo velikih zaustavljanja, ali da je čuo da je bilo nekih kvarova. Potvrdio je da je prilikom transporta bilo “sitnih incidenata”.

“Bio je problem s tim Rezakom Hukanovićem. On je pokušao čitav autobus da digne na policajce. Upozoren je dva-tri puta. Došlo je do gužve i dobio je par pljuski. Ono što priča da je udaran maljem – to je izmišljena priča”, rekao je Mrđa, dodavši da je Hukanovića zbog upućenih prijetnji po izlasku iz zatvora i prijavio.

Optuženi Mrđa je pred Haškim tribunalom osuđen na 17 godina zatvora nakon što je priznao krivicu za učešće u ubistvima oko 200 civila počinjenim u augustu 1992. na Korićanskim stijenama, lokalitetu na planini Vlašić. U oktobru 2013. pušten je iz zatvora.

Mrđa je kazao i da je na “Manjači” ostao dok nije dobio naređenje da vrati Jasmina Ališića u Prijedor, što je i učinio, predavši ga u SJB, nakon čega je otišao kući. Optuženi je istakao da ne zna šta je bilo s Ališićem, ali da “garantuje životom da je vraćen za Prijedor”.

Odgovarajući na pitanja Tužilaštva, Mrđa je rekao da je čuo kako je tokom noći i ujutru u “Manjači” bilo ubistava, te da zna da su ubijeni Dedo Crnalić i Nezir Krak, kao i da se spominjalo da su dvije ili tri osobe umrle od srčanog udara. Naglasio je da se o imenima počinitelja ubistva svašata pričalo, ali da o tome ne bi govorio na otvorenoj sjednici. Dijelovi Mrđinog svjedočenja bili su zatvoreni za javnost.

Mrđa je negirao da je optuženi Babić imao “heckler”, kao i da je čuo da je Marinović ubio nekoga.

Na ovom ročištu svjedok Tužilaštva Nihad Vejzović je kazao da je početkom augusta 1992. godine tokom transporta autobusima iz logora “Omarska” u “Manjaču” bio udaran drvenom šipkom s ekserom, kao i da su ga, prilikom zaustavljanja, tri-četiri nepoznate osobe tukle van autobusa.

“Bilo je i mrtvih ljudi ujutro u autobusu”, rekao je svjedok, dodavši da je ujutro, kada je izašao iz autobusa, na “Manjači” vidio poredana tijela mrtvih osoba.

Suđenje će se nastaviti 7. septembra.

BIRN