Prijedorčanka Ilinka Macura, majka troje djece, prije 15 godina zajedno je sa suprugom u prijedorskom selu Božići zasadila prvi voćnjak kruške, na zemljišnoj površini od pola hektara. U ovom selu pod planinom Kozarom, rod je vrhunskog kvaliteta, pa su Ilinka i njena porodica odlučili da prošire voćnjak i na šljivu.
Godinama kroz život korača “rame uz rame” s muškarcima. U jednom danu okopa i oreže pola voćnjaka, a onda požuri kući da napravi ručak i brine o porodici. U sezoni prodaje i voće. U šali kaže, malo su joj 24 časa dnevno da sve stigne, ali, osmijeh nikada ne skida s lica.
Prijedorčanka Ilinka Macura, majka troje djece, prije 15 godina zajedno je sa suprugom u prijedorskom selu Božići zasadila prvi voćnjak kruške, na zemljišnoj površini od pola hektara. U ovom selu pod planinom Kozarom, rod je vrhunskog kvaliteta, pa su Ilinka i njena porodica odlučili da prošire voćnjak i na šljivu.
Pod Kozarom voće ima posebnu aromu
“Prvi rod bio je izuzetan, tako da smo uspjeli da otplatimo dio ulaganja. Zbog toga smo odlučili da se proširimo i danas uzgajamo krušku i šljivu na zemljišnoj površini od hektar i po. Ovdje pod Kozarom voće zaista ima posebnu aromu i sasvim sam sigurna da Potkozarje ima nešto što nigdje nema. To kažu i naši vjerni kupci“, priča Ilinka.
Njen porodični voćnjak ovog ljeta, na sreću, nije pogodio katastrofalni led. Toga se Ilinka najviše plašila, jer nema protivgradni sistem zaštite, poput protivgradnih mreža. Za sada je, kako kaže, to još uvijek izuzetno skupa investicija.
Ova godina bila je izuzetno rodna, pa su Ilinka i njena porodica ubrali oko 30 tona kruške i šljive.
“To smo ubrali sa jednog hektara, jer smo na još pola zasadili krušku i šljivu tek jesenas, pa nije u punoj rodnosti. Ali, biće. Većinom naš rod plasiramo privatnim licima i sve uspijemo prodati, našim vjernim kupcima za konzum i preradu“, kaže ona.
Imaju vlastitu hladnjaču
Skladištenje voća uvijek je jedan od najvećih problema, ali su Ilinka i njena porodica, pronašli rješenje.
“Ove godine investirali smo u našu malu hladnjaču, koja će nam pomoći oko skladištenja voća. Riješili smo taj problem, pa više ne brinemo oko plasmana, jer imamo gdje da uskladištimo voće“, ističe Ilinka.
Kako bi unaprijedili kvalitet voća, u voćnjak su postavili i sistem za navodnjavanje “kap po kap“, tako da više ne strahuju ni od eventualne suše.
Ova godina bila je izuzetno rodna, pa su Ilinka i njena porodica ubrali oko 30 tona kruške i šljive.
Ilinka Macura: Ništa mi nije teško
Ilinka, majka troje djece i baka dvoje unučadi, godinama je inspiracija svojim sugrađanima, jer je svojim radom, upornošću, ali i nepobjedivim osmijehom, uspjela da stvori, uz podršku supruga, svoje malo voćarsko carstvo. Kaže, nema toga što njoj teško pada i nikada se nije ustručavala da poput kakvog snažnog muškarca, zasuče rukave i obrađuje zemlju.
“Pomažem oko frezanja voća, kupim grane poslije rezidbe, sadim voće, dodajem prihranu, berem. Ništa meni nije teško”, kaže uvijek nasmijana Ilinka, “najpoznatija prijedorska voćarka“, kako je zovu u njenom gradu.
Kada završi sve poslove u voćnjaku, žuri kući da skuha ručak, brine o porodici i obavi sve druge kućanske poslove. Ilinka je godinama i predsjednica prijedorskog Udruženja oboljelih od astme „Anemona“. I u ovom udruženju pružila je maksimum, jer je imala lični cilj, pomoći svojoj djeci, oboljeloj od astme. Boravak u prirodi, mnogo je pomogao na tom putu. Ilinka je i izuzetno aktivna i u Udruženju voćara, ali i učesnica svih voćarskih manifestacija u Prijedoru, gdje plasira svoje proizvode.
Snagu pronalazi u svojoj djeci
Ilinka kaže, desna ruka su joj muž i djeca. Snagu je uvijek pronalazila u svojoj djeci i koračala naprijed, kako bi im obezbijedila kvalitetno školovanje. Nema poslovnih želja, osim da svaka godina bude rodna kao ova. Kaže, dovoljno je da joj djeca budu zdrava i ništa joj više ne treba, jer zajedno mogu sve.
“Nisam ja neka žena od želja. Meni je dovoljno da su mi djeca zdrava i porodica dobro, a ostalog će biti“, kaže Ilinka.
U svom voćnjaku, zajedničkim akcijama, vrše zamjenu stabala koja su stradala po nekom osnovu, uklanjaju travu, popravljaju ogradu. Ilinka kaže, nikada nisu angažovali radnike, već suprug i ona sve zajedno rade sami s djecom. Porodična sloga, uvijek je bila ključna stvar, a Ilinka je svoju porodicu okupila oko zajedničkog posla u voćnjaku. U šali kaže, od ljubavi on i dobro rađa, ali svi joj u to vjeruju.
“Pomažem oko frezanja voća, kupim grane poslije rezidbe, sadim voće, dodajem prihranu, berem. Ništa meni nije teško.”
agroklub.ba
