Od kada je sa 15. godina počeo da trči, pedesetjednogodišnji Zdravko Mrđa iz Brezičana kod Prijedora postao je zaljubljenik u tu atletsku disciplinu.

Od tada, kaže nema dana da ne trči, na kraće ili duže relacije.

– Bilo je to 1981. na krosu u Beogradu gdje sam se našao na prijedlog moje starije sestre koja je vjerovala da sam fizički spreman da budem učesnik u tom sportskom događaju – priča Mrđa. Taj prvi kontakt sa takmičenjem u trčanju za njega je bio preloman, a ljubav prema trčanju traje sve do danas.

Mrđa je kao dječak trčao na obroncima Grmeča odakle je rodom i od tada je shvatio da trčanje dobro deluje na njegovo tijelo.

– Dobro sam se osjećao kad sam u pokretu i to me i danas drži, tako da već 30 godina imam istu kilažu i nemam nikakvih zdravstvenih problema – ističe Mrđa.

Kaže da mu rezultat nikada nije bio bitan, nego je uvijek nastojao da bude fizički spreman, zbog čega je svih ovih godina imao dosta takmičarskih nastupa i nagrada.

– Prvi maraton sam istrčao 1990. godine na 42 kilometra u Beogradu, a onda su se ređali maratoni u Podgorici, Novom Sadu, Splitu, Zagrebu, Sarajevu, Salcburgu – rekao je Mrđa.

Kaže da mu je neostvareni san bio da se pripremi i ostvari normu za Olimpijske igre u Barseloni 1992. godine.

Na pitanje kako izgleda dan jednog maratonca, Mrđa odgovara da on nije klasičan maratonac, nego više maratonac u duši i po sopstvenom opredjeljenju.

– Nastojim da svakog dana istrčim od pet do sedam kilometara. Često trčim ujutru rano, a nekad zbog obaveza ili vremenskih uslova to bude neki drugi dio dana. Kad imam u planu neku trku, onda se spremam svaki dan po 15-20 kilometara i to radim iz čistog entuzijazma i ljubavi i uvijek sa istim oduševljenjem – priča Mrđa. Kaže da je ljubav prema trčanju prenio i na svoje četvoro djece te da ne bi ni mogao da se bavi sportom da nema podršku porodice.

– Stariji sin radi u Banjaluci i koristi slobodno vrijeme da trči u parku, a najmlađi je bio sa mnom na trci u Krupi na Vrbasu i u kategoriji od sedam do osam godina bio je pobjednik – ponosno priča Mrđa.

Mrđa je po profesiji elektromehaničar, trenutno bez zaposlenja, tako da njegova porodica živi od poljoprivrede.

– Radio sam na više poslova, rijetko u struci, ali nisam nezadovoljan. Održavamo imanje i imamo dovoljno za pristojan život. Sport me je naučio da budem strpljiv, zdrav i bez velikog stresa – kaže Mrđa. Volio bi, kaže, da se u Prijedoru nastavi tradicija maratona “Patrija” gdje je 2015. godine pobijedio u kategoriji veterana, a mladima poručuje da se bave sportom, jer kretanje ima višestruku korist za čovjeka.

– Čovjek je predodređen da se kreće, da trči, a najmanje da sjedi ili leži – poručuje Mrđa koji i ove lijepe novembarske dane koristi da aktivno trči.

Uspjesi

Samo u 2018. godini, Zdravko Mrđa je kao veteran osvojio drugo mjesto na polumaratonu u Gradišci, potom prvo mjesto na Uličnoj trci u Prijedoru u kategoriji veterana, kao i na polumaratonu “Stazama Branka Ćopića”. Mrđa je ove godine trčao i na trci “Alfa” u Modriči gdje je osvojio treće mjesto, bio je prvi u konkurenciji veterana u trci u Krupi na Vrbasu i pobjednik je ulične trke u Banjaluci.

Najteža mu je, kaže, bila trka krajem septembra u Banjaluci, a to je bilo prvenstvo BiH u maratonu gdje je u konkurenciji veterana osvojio prvo mjesto.

Glas Srpske