“Zatekla sam pse iznurene, izgladnjele, štence poluodgriženih šapica, polumrtve pse i mrtve pse kako se razlažu u ‘paviljon kućicama’”, priča Ina Ritan.

Ina Ritan je profesorica engleskog jezika iz Prijedora, a zaštitom životinja bavi se već 5 godina. Kako kaže, počela je time da se bavi nakon što je prvi put otišla u azil kojim upravlja “Komunalno preduzeće” u Prijedoru. “Zatekla sam pse iznurene, izgladnjele, štence poluodgriženih šapica, polumrtve pse i mrtve pse kako se razlažu u ‘paviljon kućicama’”, priča Ina o uslovima koji su tada vladali u ovom azilu, tvrdeći da oni nisu bili u skladu sa Pravilnikom o osnivanju i uslovima koje moraju da ispunjavaju skloništa za životinje, te da je legalnost takvog azila u potpunosti upitna.

Fotografijama koje su tada nastale, Ina potkrepljuje svoje tvrdnje.

“To je jedini put kada su nam dozvolili da fotografišemo pse na licu mjesta, jer nakon objave ovih fotografija, javnost je počela da reaguje negativnim komentarima, pa su nam zabranili i fotografisanje. Poslije toga, sve informacije koje imamo su one koje smo mi, volonteri i građani zaticali gore na licu mjesta: psi koji se ne tretiraju, nemaju veterinarsku njegu, adekvatan prostor, niti dovoljne količine vode i hrane”, priča Ina.

Prema njenim saznanjima, Grad Prijedor je izdvajao oko 120.000 KM godišnje za održavanje ovog azila, ali su psi, tvrdi ona, bili u katastrofalnom stanju. “Azil se nije trudio da to popravi, već štaviše, trudili su se svim silama da onemoguće i udomljavanja”, kaže ona.

“U taj azil ne može se ući, već morate proći proceduru od najave upravniku azila, pa veterinaru, pa higijeničarskoj službi, i najčešće dozvole samo par minuta da se uđe u krug azila. Ako dođu 2 osobe zajedno da udome psa, onda jedna osoba smije da priđe azilu i da ‘bira koga će obje osobe udomiti’”.

Boreći se da nađe zajednički jezik sa Azilom i da pokuša olakšati život psima i pronaći im udomljenje, Ina je, kaže, nudila pomoć u vidu hrane, liječenja, pravljenja stranice za udomljavanje, obezbjeđivanja volontera koji bi pomogli da se psi održavaju u boljem stanju.

“Međutim, odbili su nas”, kaže Ina, dodajući da je nakon toga, zajedno sa nekolicinom volontera krenula u pravnu borbu.

“Posljednji put smo sredinom juna dobili slike iz azila od uznemirenih građana i njih smo iskoristili da pokrenemo peticiju upućenu nadležnim organima da se zatvori azil na Kurevu ili barem da se izmjesti na drugu lokaciju. Ukoliko to nije moguće, da barem rad azila na Kurevu bude transparentan i u skladu sa Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja BiH i sa Pravilnikom o osnivanju i uslovima koje moraju da ispunjavaju skloništa za životinje. Sljedeći korak nam je da uputimo tu peticiju nadležnim organima da poduzmu neke mjere i obezbjede humano rješenje problemu napuštenih pasa u Prijedoru.“

S druge strane, iz preduzeća “Komunalne usluge” iz Prijedora, uvjeravaju nas da je situacija u azilu u najboljem redu.

“U azilu se svaki dan vrši pranje, dezinfekcija i dezinsekcija i o tome se uredno vodi evidencija. Hrane ima dovoljno i daje se po normativu. Čine se napori da se poboljšaju uslovi, tako da smo napravili i poseban objekat za štence. Za eventualnu izgradnju čvrstog objekta, sa svim neophodnim sadržajima, potrebna su značajna finansijska sredstva, koja bi trebalo da obezbijedi Grad Prijedor. Činjenica je da se objekat nalazi na lokalitetu Regionalne deponije „Stara pruga Kurevo“, gdje su prisutne radne mašine kao i veliki broj kamiona. Zbog toga je ulazak strogo kontrolisan uz maksimalno poštovanje bezbjednosnih procedura. Eutanazija se vrši nad psima koji provedu više od 30 dana u azilu, ali ne nad svima. O tome odlučuje nadležna veterinarska služba i obavlja se pomoću injekcija, a ne lopatama i slično. Svaku priliku koristimo da pozovemo građane da udomljavaju pse, a broj telefona se nalazi na našem specijlalnom vozilu. Ogroman broj poziva građana je da se psi sklone sa ulica grada i okolnih naselja, tako da je naša higijeničarska služba pod velikim pritiskom da ovaj problem ublaži“, navodi se u odgovorima preduzeća „Komunalne usluge“ na naš upit.

Iz prijedorske Gradske uprave takođe tvrde da je stanje u azilu za pse u mjestu Kurevo uredno.

„Gradska uprava raspolaže sa informacijama da je stanje u Azlu za pse u mjestu Kurevo uredno, za razliku od stanja na javnim površinama, gdje je registrovan velik broj ugriza pasa lutalica i pasa koji su tretirani od strane veterinarskih stanica na području grada Prijedor“, navodi se u odgovoru Gradske uprave.

Boreći se za dobrobit životinja, Ina je i sama počela uzima napuštene, bolesne, i zaboravljene pse.

“Svi moji psi su moji vlasnički i vode se na meni, te su uredno sterilisani, čipovani, vakcinisani i vodim registar svojih pasa. Svi dobijaju adekvatnu njegu i tražim im udomljenje”, kaže Ina, dodajući da se u posljednje vrijeme nosi sa izuzetno teškom situacijom.

Naime, u junu ove godine, prema izvještaju nadležnih organa, „u krug Azila za pse neovlašteno su ušla nepoznata lica koja su izvršili obijanje boksova za smještaj pasa i otuđili oko 50 pasa, dok su ostali psi pušteni u krug Azila“.

Za ovaj događaj osumnjičena je Ina Ritan i protiv nje je podignuta optužnica.

„Policija nas je osumnjičila da smo ’bespravno ušli u posjed i napravili materijalnu štetu u vrijednosti od 1450KM zbog izuzimanja 67 pasa, ponavljam osumnjičila, jer nikakvih materijalnih dokaza nemaju. A Tužilaštvo ili Sud će odlučiti koliko su te radnje bile kriminalnog karaktera i da li smo mi uopšte odgovorni za njih“, priča nam Ina, i dalje tvrdeći da “Azil” Kurevo „radi nelegalne poslove i krši Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH kao i Pravilnik o osnivanju i držanju skloništa za napuštene životinje”.

„Od 2009. godine, zlostavljaju i nehumano postupaju prema psima, a sve to zataškavaju braneći ulazak građanima pod izgovorima da ’mašine’ rade na reciklaži i da postoji opasnost od povrede. Pored toga, ne dozvoljavaju fotografisanje pasa, kao ni svakodnevan pristup psima bez najave – što apsolutno onemogućava pokušaje udomljavanje.“

U svojoj objavi na Facebooku, Ina opisuje cijelu situaciju.

„Na naše apele i pritužbe na rad “Azila” pri Komunalnom preduzeću su se oglušili svi nadležni organi. A ljudi koji imaju savjest i ljudskost i ikakav osjećaj za moral i pravičnost nisu mogli ostati ravnodušni prema zločinu koji se dešava gore i preuzeli su stvar u svoje ruke – kad zaštitnici zakona nemaju niti hrabrosti niti osjećaj moralne dužnosti da zaštite najnemoćnije! Psi nisu ukradeni – psi su oslobođeni, a bolesni i iznemogli psi su odvedeni na liječenje! Na kraju krajeva, taj isti azil ne posjeduje nikakav dokaz o vlasništvu nad tim psima, jer oni ih niti čipuju niti vode registar, već onako od oka daju procjene!!! Pa su tako i došli do procjene da su imali 67 pasa koji su vrijedili 1450KM! Sve što se desilo na Kurevu to veče je samo pokazatelj koliko je trula ova država, kako se zakon primjenjuje selektivno: moralno se osuđuje, a okreće pogled od monstruoznosti!“, navodi Ina.

6yka.com