Zašto Republika Srpska prodaje rudnik, koji bi joj mogao donijeti dobit? Zašto je, i po kom osnovu, Vlada RS Rudnik željezne rude “Ljubija” skinula sa liste strateških preduzeća, i zbog čega se na sve to Prijedorčani ne bune, iako im od rudnika zavisi budućnost?
Ova pitanja juče su postavili lideri nekoliko sindikata rudara i željezničara, na tematskoj konferenciji u Banjaluci posvećenoj jednoj od najkotroverznijih privatizacija u inače kontroverznoj tranzicionoj istoriji RS. Po mnogima, sindikalci su se pobunili tek kada su “bageri stigli na gradilište”, jer je prodaja 64,99 odsto akcija u Rudniku željezne rude “Ljubija” već zakazana za 17. decembar, aukcijom na Banjalučkoj berzi.
Ipak, Darko Marjanović, pravni savjetnik u sindikatima, tvrdi da još nije sve završeno.
Rješenje apelacija Ustavnom sudu
-Odluka Vlade RS o skidanju “Ljubije” sa liste strateških preduzeća je sporna i treba tražiti ocjenu ustavnosti i zakonitosti te odluke pred Ustavnim sudom RS – tvrdi Marjanović.
Sindikalci poručuju da nisu apriori protiv privatizacije, ali da je sve uređeno tako da rudnik može kupiti bilo ko, pa čak i preduzeće koje nema nikakvu tradiciju i nijedan bager za iskopavanje rude, a da su netransparentnost i ignorisanje struke u slučaju “Ljubije” frapantni.
-RS će jednokratno dobiti nešto novca, ali ako se rudnik zatvori biće to kraj ne samo za 800 radnika sadašnjeg “ArcelorMetala”, nego i za više od 2.000 željezničara, jer prevoz rude iz Prijedora čini čak 45 odsto prometa Željeznica RS. Uz to, bez rudnika privreda cijelog prijedorskog regiona je osuđena na propast – rekao je predsjednik Konfederacije sindikata RS Željko Tepavčević i dodao da će, problema biti i u Federaciji BiH, i sa željeznicom i sa Željezarom Zenica, koja prerađuje prijedorsku rudu.
Lako će Zenica, ali šta s Prijedorom
Amir Nurkić, predsjednik Samostalnog sindikata željezničara F BiH, poručio da će se i bez prijedorske rude snaći i Željeznice F BiH i zenička Željezara, ali da prijedorčani treba da energičnije brane svoje interese.
-Za razliku od situacije u RS, u Željeznicama FBiH prevoz rude čini svega 10 odsto od ukupnog prevoza tereta, a Željezara može rudu naći i na nekom drugom mjestu, mada je, naravno, najracionalnije da je kupuje iz Ljubije i Omarske. Ključno pitanje je, međutim, zašto se lokalna zajednica u Prijedoru nije snažnije usprotivila ovakvoj privatizaciji njenog strateškog resursa – kaže Nurkić.
Da su rudnici opstali tamo gdje su se lokalci pobunili protiv sumnjive privatizacije saglasan je i predsjednik Sindikata “Arselor Mitala” Saša Kukolj. Naveo je primjer Majdanpeka u Srbiji gdje lokalno stanovništvo nije dozvolilo da država rudnik proda Rmunima, koji se bave proizvodnjom veš mašina.
Nurkić: Muljatori sedme klase
Nakon navođena brojnih primjera katastrofalne privatizacije u oba entiteta BiH, te sumnji da će i Rudnik “Ljubija” kupiti neko ko nema namjeru da se bavi ovim poslom, Amir Nurkić, predsjednik Samostalnog sindikata željezničara Federacije BiH, kaže da takva situacija, s obzirom na ambijent i ponašanje vlasti, nikog ne treba da čudi.
– Nama ne dolaze investitori prve nego sedme ili osme klase, koji hoće da, uz pomoć vlasti, ovdje smuljaju ono što nigdje drugdje ne bi mogli – rekao je Nurkić.
EuroBlic-srpskainfo.com