Treći decembar obilježava se kao Svjetski dan lica sa invaliditetom. Iako 90 odsto slijep, 30-ogodišnji Nenad Dobrijević iz Prijedora ostvario je gotovo sve snove. Završio je fakultet, formirao porodicu i zaposlio se, a ima vremena i za muziku. Radimo li ono što nas čini srećnim, tjelesni nedostatak nije prepreka, poručuje ovaj hrabri mladić.
Tokom ranog djetinjstva i prvih školskih dana, Nenad se ni po čemu nije razlikovao od vršnjaka. Problemi su počeli u četvrtom razredu osnovne škole, kada mu je vid naglo oslabio. Za samo tri mjeseca, izgubio je 60 odsto vida.
“Onda smo krenuli po ljekarima, da se to ispita šta je. Banjaluka, Beograd… Tako da je utvrđeno da je u pitanju Šargartova bolest, to jeste jedna vrsta distrofije žute mrlje”, rekao je Nenad Dobrijević.
Tada počinje njegova borba. Nije se predao. Naprotiv – uspio je da ostvari većinu dječačkih snova. Završio je fakultet Političkih nauka, oženio se i dobio blizance. Nenad je i uspješan muzičar. Godinama svira bubnjeve u mnogim lokalnim bendovima. Osim porodice i prijatelja, upravo muzika mu je, kaže, najviše pomogla u prevazilaženju problema.
“Onda je to između ostalog bio mali bijeg od svega toga, gdje ja zapravo sve mogu, gdje me taj nedostatak vida ne ograničava u bilo čemu, i gdje imam mogućnost da se izrazim”, navodi on.
Prije nekoliko godina iz Banjaluke se preselio u Prijedor, gdje se i zaposlio u Udruženju roditelja djece sa posebnim potrebama “Neven”. Socijalni rad omogućio mu je ostvarivanje još jednog životnog cilja – da pomaže onima kojima je pomoć najpotrebnija.
“Јako je velika radost kad na kraju dana znate, ako ništa drugo, bar da ste nekome nabacili malo osmjeha na lice”, istakao je Nenad.
Invaliditet jeste problem, ali ne i ograničenje, poručuje Nenad. Bitno je, kaže, ne posustati i raditi ono što nas čini srećnim, a kockice će se same posložiti. Ovaj hrabri mladić dokaz je da je, uz dovoljno želje i truda, svaki životni cilj dostižan.
RTRS