Mlada Prijedorčanka Tamara Došen (22), apsolvent na Visokoj medicinskoj školi, ima nesvakidašnji hobi za jednu djevojku. Ona je fudbalski sudija – asistent. Kako nam kaže, nije ni sanjala da će nekadašnje igranje sa loptom ispred zgrade u kojoj živi prerasti u nešto veliko i za nju značajno.

„Kao mala voljela sam da pratim utakmice. To me je više privlačilo nego lutke. Više sam se igrala sa muškarcima nego sa djevojčicama. Onda sam čula da u Novom Gradu postoji Ženski fudbalski klub Mladost i odmah sam počela da treniram. Putovala sam iz Prijedora na treninge, čak sam i igrala u Premijer ligi, gdje su žene bile sudije. Tada mi na pamet nije palo da bih jednog dana mogla da budem na njihovom mjestu. Nakon raspada tog kluba odlazim u Ljubiju i pratim utakmice, a baš na tim utakmicama sudila je moja drugarica, sa kojom danas zajedno sudim. Jedan period sam trenirala i u FK Braća Đurovski u Prijedoru, ali to je bilo čisto rekreativno“, priča Tamara.

Igrala je na poziciji špica, a kroz smijeh kaže – zabijala je golove kao od šale, sve dok nije došla ta 2015. godina, kada je uz nagovor trenera Mate Džimija Stanića prelomila i odlučila se na krupniji korak.

„Te godine prijavila sam se na konkurs i od tada sudim. Danas sam fudbalski sudija-asistent na utakmicama ženske Premijer lige BiH i muške Područne lige Prijedor za seniore. Sudila sam i kao glavni sudija, ali sam se opredijelila za B listu, jer sam odmah na startu više zavoljela zastavicu nego pistu, a i smatram da je u većini utakmica manji pritisak na sudiju-asistenta. Ove godine položila sam za republičku kategoriju”, dodaje Tamara.

Od 2017. godine je na B listi ženske Premijer lige BiH. U prvoj polovini ove godine sudila je UEFA Razvojni turnir u Zenici U-17 za žene, finale Kupa BiH, a prošlog mjeseca kvalifikacije za Evropsko prvenstvo U-19. Kvalifikacije za EURO, koje su se igrale u Bijeljini, za nju su veliko i nezaboravno iskustvo. Imala je tri utakmice gdje je sudila zajedno sa Poljakinjama, Estonkama i Litvankama.

Na terenu, Tamaru je neobično vidjeti, jer izgleda znatno mlađe, ali kako kaže, za vrijeme utakmice trudi se da se fokusira na igru, da bi što bolje procijenila situaciju i donijela odluke.

“Moja prva utakmica bila je sa pionirima. Dobro se sjećam, igrali su na stadionu u Tukovima. Na toj utakmici je igrao moj brat. I to mi je baš, onako, ostalo u dragom sjećanju”, priča ona.

U današnje vrijeme, kada se tvrdoglavo teži ukidanju svih nepisanih i pisanih pravila, fudbal i žene uveliko u “tandemu” postaju dio muškog svijeta. S jedne strane, lopta će zauvijek biti imenica ženskog roda, bez obzira na njenu veličinu i šaru. Opet, priznali to ili ne, fudbal je dominantno muška igra, koja ipak nije uspjela da odoli ženama.

U takvim okolnostima, kod nas je i dalje senzacija kada se na terenu pojavi žena koja sudi muške utakmice.

“Na početku sam slušala razne reakcije poput: “Šta će nam žensko?”, “Eto, ona došla nama da pametuje”… Bilo je i grubih komentara. Sada je dosta lakše, jer smo se upoznali, viđamo se često na utakmicama i postalo je normalno, ali njima je to još smiješno”, kaže Tamara.

Kada su planovi u pitanju, Tamara namjerava da diplomira i ostane u svom Prijedoru, ali i da se zadrži u svijetu fudbala.

“Vremenom, uz učenje i napredovanje, naravno da bih voljela da sudim evropske utakmice, ali sad mi je najbitnije da svaku utakmicu odsudim najbolje što znam i ne sumnjam da će mi na kraju doći pozitivan ishod”, kaže Tamara.

Kada izađe iz kopački i sudijskog dresa, Tamara je kao i svaka djevojka njenih godina. Voli druženje sa svojim prijateljima, trenira, a zalaganjem i radom pokušaće da ispuni svoje ciljeve.

Opcija.net