Moderna po formi s audio i video efektima, aktuelna zbog obilježavanja stogodišnjice završetka Velikog rata, glumački još neuigrana do kraja s pokojom manom zanemarivom pod velom slave i vrline drame od nacionalnog značaja, predstava “Kolubarska bitka” Pozorišta Prijedor odigrana je u srijedu uveče na velikoj sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske.
Riječ je o autorskom projektu Aleksandra Dunđerovića zasnovanom na romanu “Vreme smrti” Dobrice Ćosića, te dramatizaciji ovog teksta koju je, svojevremeno, za Jugoslovensko dramsko pozorište pisao Borislav Mihajlović Mihiz.
Od Ćosića i Mihiza Dunđerović se udaljio izbacujući iz teksta dobar dio podataka u vezi sa samom Kolubarskom bitkom.
Vukašin Katić se pojavljuje tek u nekoliko momenata, glumci, za razliku od nekadašnje mnogobrojne postave JDP-a, igraju po tri ili četiri uloge, a sva pažnja usmjerena je na unutrašnje i vanjske lomove vojvode Živojina Mišića, pri čemu su konsultovani dodatna literatura, memoari samog vojvode i njemu bliskih ljudi.
Sve u svemu, radi se o jednoj dinamičnoj predstavi, kojom je Pozorište Prijedor dostojno dalo svoj doprinos obilježavanju stogodišnjice završetka Prvog svjetskog rata, iako je Kolubarska bitka vođena baš u ovom periodu, prije ravno 104 godine u prvoj godini svjetskog oružanog sukoba.
Za pozorišno obilježavanje ove nacionalne epopeje Dunđerović, srpski reditelj s adresom u Velikoj Britaniji, odabrao je postavu koju čine: Goran Jokić, Slobodan Ćustić, Aleksandar Stojković, Želimir Rivić, Branko Janković, Željko Kasap, Dean Batoz, Siniša Vučićević, Dimitrije Vokić, Mirela Predojević, Jelena Seksen, Zorica Jojić, Milovan Srdić, Vasilije Pačariz i Dubravko Vukadinović.
Glumci su sa scene ispraćeni zasluženim aplauzom, a najveći broj istih pobrao je Goran Jokić, koji je šinjelom, držanjem, dikcijom, vanjskom odlučnošću, unutrašnjim lomovima i saosjećajnošću prema seljaku, vojniku i majkama poginulih borca, u ovom komadu glavom i bradom bio vojvoda Mišić.
“Ogromna je čast igrati vjerovatno najvećeg srpskog i jednog od najvećih svjetskih vojskovođa. Mi smo se trudili da prikažemo Živojina Mišića kao čovjeka iz naroda, kao jednog vojskovođu koji je i čovjek i seljak, i muž i otac. Trudili smo se da ga prikažemo kao narodnog čovjeka, kojeg je pogodila sva ta nesreća srpska i kao nekog ko je u tom trenutku imao genijalnu ideju da povuče vojsku, pregrupiše i napravi kontraudar, koji se i dan-danas izučava na vojnim akademijama širom svijeta”, kazao je Jokić nakon izvedbe komada u Banjaluci.
Ova predstava igrana je i u Beogradu i to 11. novembra, kada je otkucao tačno jedan vijek od kraja Prvog svjetskog rata. U toku su pregovori da komad gostuje i u Londonu, a više o ovome govorio je Aleksandar Stojković Piksi.
“Kada mi je Zoran Baroš, direktor Pozorišta Prijedor, kazao da hoće ovu predstavu da radi, meni je to bilo čudno. Znam da ansambl ima malo ljudi i da je teško dovesti ljude sa strane, to sve košta, ali reditelj je imao jako dobru zamisao. On je beogradski đak, koji je magistrirao u SAD, a doktorirao u Engleskoj. Tamo predaje na Kraljevskoj akademiji i ovom predstavom je i kod nas doveo jedno moderno evropsko pozorište”, rekao je Stojković, koji nam je prenio riječi reditelja da se u Velikoj Britaniji mnogo ozbiljnije nego ovdje pristupa obilježavanju stogodišnjice kraja Velikog rata, te da bi dio toga u Londonu mogla da postane i ova predstava.
Nezavisne novine