Svjedok Odbrane Sretka Pavića je na suđenju za zločine počinjene u Prijedoru ispričao da je nakon incidenta na punktu u mjestu Hambarine u maju 1992. godine, u kojem su ubijena dva vojnika, došlo do eskalacije.
Bogoljub Kos, koji je do augusta 1992. bio u rezervnom sastavu policije, izjavio je da su “muslimanske snage” držale punkt na putu Prijedor – Ljubija u Hambarinama i da je 22. maja 1992. došlo do incidenta, odnosno pucnjave na vojno vozilo, kada su dva vojnika ubijena, a više ih je ranjeno.
“Tada nastupa čitava eskalacija. Vojska je 24. maja krenula iz Banje Luke prema Prijedoru. U zaseoku Jakupovići je bio punkt i tu su zapucali na vojsku. Jedan vojnik je poginuo. Onda je vojska krenula i iz Prijedora”, kazao je svjedok.
Naveo je i kako u tom periodu punktovi u Hambarinama i Jakupovićima nisi bili jedini koje su držali Bošnjaci, ali i da misli da je u tom periodu bio formiran Ljubijski bataljon u sastavu 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS).
Svjedok je rekao da je nakon Hambarina vojska prošla kroz sela i počela sa “čišćenjem terena”, da su muškarci pobjegli, a stanovništvo se počelo iseljavati.
Tužilaštvu je tokom unakrsnog ispitivanja svjedok pojasnio da je vojska vršila “čišćenje od naoružanih muslimanskih snaga”.
“To podrazumijeva prolazak vojske kroz sela i pronalazak tih naoružanih grupa, kojih poslije čišćenja nije bilo”, objasnio je svjedok i dodao kako je bio poziv muslimanskom stanovništvu da preda oružje, što je jedan dio i uradio, a bila je riječ većinom o lovačkom naoružanju.
Kako je ispričao svjedok, nakon povlačenja Jugoslovenske narodne armije (JNA) naoružanje je ostalo VRS-u, i do kraja maja 1992. srpska vojska nije imala punktove oko Prijedora, već su oni uspostavljeni nakon napada “muslimanskih snaga”.
Pavić je optužen da je, kao pripadnik Volarske čete, koja je bila u sastavu Šestog ljubijskog bataljona 43. prijedorske motorizovane brigade VRS-a, u drugoj polovini jula 1992. godine odveo pet civila na punkt u Rizvanoviće, zatvorio ih, a potom ubio.
Drugi svjedok Odbrane Nurija Čaušević je kazao da je ispred kuće Mustafe Čauševića najprije ugledao četiri vojnika i začuo jaču svađu.
“Ugledao sam Mustafu da leži. Na leđima je morao ležati. Dozivao je sinove. Udaran je nogama u prsa”, rekao je svjedok i dodao da su starijeg Mustafinog sina odveli u garažu i s njim se raspravljali. Ispred kuće su se, kako je kazao svjedok, udaljili pješke i nikakvo vozilo nije primijetio, a Mustafa je bio vezan bodljikavom žicom.
Nastavak suđenja je 14. januara 2019. godine.
BIRN