Važno je da se roditelji ubijene djece dogovore, a nebitno je koliko će spomenika imati Prijedor, kaže gradonačelnik i član DNS-a.

Kakva će biti sudbina Rudnika željezne rude Ljubija i jesu li predstavnici entitetske vlasti predvođene SNSD-om uopšte svjesni značaja rudnika za prijedorsku regiju?

– Grad Prijedor je tradicionalno rudarsko mjesto, gdje se kroz istoriju jako dugo vremena obavlja rudarenje kao jedna od proizvodnih djelatnosti. Postoje tragovi iz rimskog doba da se rudarilo na području Prijedora. Mislim da ne postoji aktivan čovjek u Republici Srpskoj, u Bosni i Hercegovini, koji ne zna kolika je važnost rudarenja u gradu Prijedoru.

Nova ležišta rude

Kroz ciklus najava o mogućoj prodaji dijela akcija Rudnika željezne rude Ljubija svi su upoznati. Tu je zaposleno oko 850 ljudi, a procjene kažu da se na jednog zaposlenog u rudniku vežu još četiri osobe koje rade kao saradnici kroz razne sisteme koji funkcionišu. Oko 60 posto tereta koje godišnje prevoze Željeznice RS-a se odnosi na željeznu rudu iz RŽR Ljubija. Svima nama je želja da se ovaj proces prodaje državnog kapitala na uspješan način završi. Mi smo kao Grad i gradska Skupština upozoravali faktore koji su odlučujući u tom segmentu, prije svega resorno ministarstvo i Vladu Republike Srpske. Ako se na kvalitetan način uradi privatizacija RŽR Ljubija, Prijedor će ovjenčati slavom Vladu. Za slučaj da se to negativno završi, ogromne probleme i posljedice osjetili bi i Grad Prijedor i Vlada RS-a. To bi bilo jako štetno za kompletan prostor BiH.

Poznato je svima da je Rudnik željezne rude direktno vezan sa ArcelorMittalom Zenica, sa tamošnjom željezarom. Za slučaj negativnog razvoja događaja, u dogledno vrijeme je moguće da se sadašnja kompanija koja radi u RŽR Ljubija po završetku eksploatacije ovog rudišta povuče, a najveći problem je što nemamo trenutno istraženih novih ležišta željezne rude, koja bi se mogla početi kopati. To je neophodno da se uradi.

Ako je odlučeno da se traži inozemni partner, može li se potpuno isključiti mogućnost pojave nekog “tašna-mašna” ulagača kakav je bio slučaj sa Izraelcima?

– Vlada RS-a je bila kreator uslova ko se može prijaviti na prodaju akcija putem berze. Ona je definisala određene uslove koje mora da ispunjava kompanija. I to bi trebalo, po mišljenju Vlade, da bude ograničavajući faktor, da ne može svako da učestvuje u privatizaciji. Uskoro bismo trebali saznati kakav je rezultat privatizacije. Prije svega, želimo da se obezbijede uslovi za dalje rudarenje, da kompanija koja to kupi i uđe u privatizaciju može da stvori uslove za rad. Ali, ima jedan veliki problem: trenutno eksploataciona prava na rudištima i nalazištima željezne rude u Prijedoru, potpisanim ugovorom sa Vladom RS-a, ima jedino ArcelorMittal. To je ključni problem u ovoj priči oko privatizacije. Teoretski, za slučaj da neko drugi kupi akcije starih RŽR Ljubija, ne mogu tvrditi da ne postoji mogućnost da on otkupi eksploataciona prava, ali je to malo vjerovatno.

Prošlog ljeta ste razgovarali o gradnji spomenika sa roditeljima ubijene djece Prijedora. Hoće li doći do realizacije višegodišnjih zahtjeva?

– To je osjetljiva tema o kojoj je razgovarano u nekoliko navrata. Ja sam obavio razgovore i sa predstavnicima roditelja poginule djece i sa udruženjima bošnjačke grupacije, ali i sa predstavnicima boračkih kategorija, porodicama poginulih, ratnim vojnim invalidima, logorašima, sa srpske strane. U načelu, moj je dojam da nije problem gradnja spomenika. Postoje bojazni, jer je jedna stvar kad se nešto koristi za racionalnu ljudsku upotrebu, kao što bi bio spomenik. To bi trebalo da bude mjesto gdje bi se podsjećalo na djecu koja su stradala. S druge strane, problem su mogući pokušaji zloupotreba. Grad Prijedor je pokušao na najorganizovaniji način da pristupi rješenju ovog pitanja i unazad šest-sedam godina smo se obraćali Savjetu ministara BiH. Grad Prijedor je molio da se ta problematika definiše za cijelu Bosnu i Hercegovinu, da se propiše zakon. U Prijedoru se traži da se napravi spomenik, a u Sarajevu se ne dozvoljava da se dođe do mjesta gdje su ubijeni mladi vojnici JNA, kad roditelji jednom godišnje žele doći da polože cvijeće. S jedne strane, svi bi s dobrom namjerom razriješili taj problem. Ali, potencijalno, ima i grupacija raznih interesa i moglo bi doći do zloupotreba. Namjera mi je da okupim zajedno i predstavnike bošnjačke populacije vezano za izgradnju spomenika i predstavnike nevladinih organizacija koji su sa srpske strane da otvoreno razgovaraju o tome. Jedna od ideja bila je da napravimo zajednički spomenik svoj djeci koja su žrtve 20. vijeka i ratova koji su ovdje bili, gdje se ne licitira brojem djece. A, bilo ih je, nažalost, mnogo.

Onda smo se ponovo vratili da razgovaramo o imenima poginule djece i osnovnim podacima. U načelu se definisalo da se napravi spomenik djeci poginuloj u ovom posljednjem ratu i djeci poginuloj u 2. svjetskom ratu. Želja mi je da ljudi razgovaraju i jedni druge razumiju. Ako nađemo zajedničko rješenje, najmanji je problem izgraditi jedan, dva spomenika ili koliko god treba. Samo da to ne poremeti kvalitet odnosa među ljudima u ovom gradu.

Kako gledate na činjenicu da je DNS ostvario bolje rezultate na posljednjim izborima, a na kraju dobio manje učešće u vlasti?

– Vaš navod je tačan. Po izbornim rezultatima DNS je najuspješnija stranka na nivou cijele BiH, jer je imala procentualno najveći rast od svih stranaka. Ali, određenim političkim igrama je došlo do toga da se izazovu podjele unutar DNS-a i jedan manji dio se izdvojio iz stranke.

Ključni trenutak

DNS je dobio 12 poslanika za Narodnu skupštinu RS-a i usljed političkih igara došlo je do cijepanja i odvajanja četiri poslanika. U NSRS je istovremeno došlo dosta novih struktura koje su zauzele dio potencijalnih mjesta koja su po prvobitnom koalicionom sporazumu trebala pripasti DNS-u. Ima ona narodna: Možeš raditi šta god hoćeš, ali ne i dokle hoćeš. Nije se odavno desilo ovako nestabilno političko vrijeme poslije izbora kao što je sada. To će se sve valorizovati za dvije ili četiri godine u političkom smislu i imaćemo pravi odgovor da li je neko vukao pametne poteze. Vrijeme će pokazati šta su moguće posljedice ovakvih političkih događanja. Jer, nije prirodno da neko ko godinama biva podrškom DNS-a biran na različite funkcije, poslije izbora i ponovne podrške DNS-a unese razdor među članove i dovede do podjele u stranci.

Na koga konkretno mislite?

– Mislim da se ne bi desili događaji da nije bilo odluka Vlade o smjenama funkcionera DNS-a koji su imenovani i radili korektno svoje poslove. U jednoj varijanti je Vlada smjenjivala, a na drugoj strani ljudi iz DNS-a koji se nisu konsultovali ni sa predsjednikom, koji su se odvojili od stranke, predlagali su imena novih ljudi koji su se imenovali. To je bio ključni momenat razilaženja u DNS-u.

Oslobodjenje.ba