Prijedorčanka Saška Ostojić (29) vozi autobus, šiša i uređuje kućne ljubimce, radi kao veterinarski tehničar u očevoj ordinaciji, uzgaja pse – njemačke boksere, studira na Poljoprivrednom fakultetu, planinari… Saškin životni moto vrlo je jednostavan. Ko hoće da radi, može i ovdje lijepo živjeti.

Nije sve u parama

– Na kraju, nije sve ni u parama. Nedavno sam gledala djevojku koja živi na selu, brine se o stoci i to u potpunosti podržavam. Mada se to rijetko može vidjeti. Mnogi uglavnom samo sjede i ispijaju kafe i možda samo čekaju neku priliku da se dobro udaju. Ili odu negdje vani – kaže Saška.

Ističe da ne planira odlazak u inozemstvo kao mnogi vršnjaci.

– I vani se mora mnogo raditi, od godišnjeg do godišnjeg. Mi ovdje imamo manje, ali bar znamo da živimo, da se, ako ništa drugo, bar družimo – kaže Saška, koju smo zatekli u salonu „Pet Grooming Team Ostojić“, u kojem je pomno uređivala jednog kućnog ljubimca.

Zbog krpelja je to, po zahtjevu vlasnika, bilo šišanje na „nulericu“. Prije toga ide kupanje, češljanje, a na kraju i neka frizurica.

– Obično je to redoslijed. Psi žive u kući i mora se voditi računa o njihovoj higijeni. Najčešće šišam maltezere i bišone, mada je bilo zahtjeva da šišam mace, zeke, pitanja kojim šamponom da kupaju magare jer su ga nabavili kao ljubimca za djecu – kaže Saška.

Položila iz prve

Zanimljivo je da je nakon deset godina vozačkog staža položila i D-kategoriju, za autobus. Bio je to osmomartovski poklon od roditelja, koji je Saška uzvratila tako što je „sve položila iz prve“. Planira položiti državni, a nakon toga možda i posao potraži za volanom nekog autobusa.

– Dok sam polagala, dobijala sam raznorazne poruke, u smislu „super ti stoji“, „svaka čast“, mada je bilo i onih koji su se čudili kada su me vidjeli za volanom – kaže s osmijehom Saška, koja slobodnog vremena nađe i za planinarenje, najradije po Sloveniji, Bosni, Srbiji… i uglavnom sa „starijim ekipama“ zbog kondicije.

Baka Nadežda: Kada radi, muško joj nije ravno

U svemu što radi, Sašku podržava baka Nadežda. Na unuku je više nego ponosna.

– Ona je baš vrijedna, muško joj nije ravno kad počne raditi – kaže baka Nadežda.

S osmijehom dočekuje pitanje je li unuka „povukla na nju, ljepotom i vrednoćom“. Priča da se ona nekad bavila konjičkim sportom, prepone preskakala, a da danas u 82. godini ne silazi s bicikla.

Dnevni avaz