Vazduhoplovstvo volim od malih nogu i imao sam sreću da se njime počnem baviti sa 19 godina i to na aerodromu Zalužani, a dok sam živ tu ljubav neću prestati da gajim.
Ovako počinje svoju priču Viktor Kupljenik, padobranac, pilot, nastavnik padobranstva, a sada penzioner. Rođen je u Ljubljani, a u Banjaluku je došao u prekomandu, nakon što je završio Vojnu školu u rodnom gradu.
– Formiran je Vazduhoplovni zavod “Kosmos”, gdje sam radio i iskoristio sam priliku da kod nastavnika Mladena Biberčića napravim prvi skok. Tako je počela moja vazduhoplovna karijera – priča Viktor i dodaje da je već 1966. stigao do prvaka BiH, što je bilo neuobičajeno za to vrijeme.
U toku padobranske karijere napravio je 6.134 skoka, bio profesionalni pilot sa 1.300 sati naleta, a od sportskih dostignuća najveći rezultat mu je srebrna medalja za reprezentaciju Jugoslavije na Svjetskom prvenstvu 1970. na Bledu. Tri puta je bio državni prvak Jugoslavije u figurama na cilju i u generalnom plasmanu, što je u ono vrijeme bilo izuzetno teško, jer je konkurencija bila velika, od Slovenije do Makedonije.
Život padobranca je stalno u opasnosti, priča Kupljenik i ko odluči da se time bavi mora da preduzme zaštitne mjere.
– Uvijek sam insistirao na bezbjednosti takmičenja, bio sam beskompromisan. Pravila su stroga i moraju se poštovati. Ko nije za to neka ide da igra tenis, fudbal, možda će se tamo iskazati – kaže Viktor.
Dio svojih penzionerskih dana provodi u Ljubljani, a mnogo više u Prijedoru, gdje je sa suprugom Fatimom smješten u Dom penzionera.
– Boravio sam ovdje mnogo puta i došao sam na ideju da se tu smjestimo – priča Viktor. Da li zbog blizine aerodroma “Urije”, gdje je više puta bio glavni sudija ovdašnjeg padobranskog kupa ili ne, ova opcija mu se učinila najboljom.
– Odemo na aerodrom, budemo sami i šetamo okolo, vratimo se i osjećam se da sam bio svoj na svome – kaže Viktor. Sa Fatimom je u braku 54 godine, a kaže da nije nje bilo ne bi bilo ni njegove padobranske karijere.
– Ona je bila medicinska sestra, izuzetno vrijedna žena i naučili smo da se poštujemo i volimo. Čovjek koji se bavi vazduhoplovstvom, a ima uređenu situaciju u porodici, daleko mu je lakše, ne brine se, a ja sam sve to imao – sa sjetom priča Viktor. Bliži se petrovdanski padobranski kup, koji željno iščekuje, jer mu vraća lijepe uspomene na vremena kada je na njemu učestvovao čak 16 puta, kao glavni sudija.
– Volim da vidim svoje prijatelje, da upoznam nove i želim da pomognem koliko mogu – rekao je Kupljenik.
Porodica
Viktorova kćerka Dijana je padobranac sa 1.600 skokova, a zet Josip sa 3.000 skokova. Jedini koji u porodici nije skakao je sin Igor, ali je i on počeo prije tri godine.
– Skače u Rijeci i već ima oko 120 skokova, a ja mu kažem: “Mali moj, nećeš me tako lako stići” – šaljivo kaže Kupljenik.
Glas Srpske