U Dnevnom centru prijedorskog udruženja roditelja dece sa posebnim potrebama “Neven” svakodnevno boravi 36 korisnika i njegovi kapaciteti su popunjeni.
U ovom Dnevnom centru borave osobe sa smetnjama u razvoju koje su završile školovanje kako bi nastavile sa aktivnostima i druženjem. Biljana Ajdarić (25) iz Prijedora ne krije sreću što ima gdje da dolazi nakon što je završila školovanje u Banjaluci.
– U Centru „Zaštiti me“ sam se školovala za kuvara, ali uvijek mi je bila želja da budem krojač. Prije pet godina kada sam završila školu, počela sam da dolazim u „Neven“ i instruktorka me je naučila da šijem. Sada znam sama da sašijem ceker- priča ponosno Biljana.
Dodaje da živi sama sa ocem i da kod kuće ne bi mogla da šije jer ima puno obaveza. Priča da joj je najviše vremena potrebno za pranje veša, jer to radi ručno budući da nema mašinu za pranje veša.
Radna instruktorka Dušanka Vranješ tvrdi da Biljana ima veliku želju da radi te da osobe sa smetnjama mogu mnogo da nauče.
-Svi vole raditi, ali Biljana ne želi odmor ni pauzu. Sve ih učim da šiju. Imamo kreativne radionica, i pravimo razne predmete od plastike, papira, drveta i platna- kaže ona.
U „Nevenu“ su od ukupno četiri zaposlena radnika dvojica osobe sa invaliditetom. Njegovatelj koji je takođe i sportski trener, boluje od paraplegije, dok je socijalnom radniku Nenadu Dobrijeviću oštećeno 90 odsto vida. Iz „Nevena“ kažu da je Nenad primjer da osobe sa invaliditetom sve mogu.
– Funkcionišem sa deset odsto vida i sreća što mi je očuvan periferan vid pa nemam problem sa snalaženjem u prostoru. Završio sam fakultet Političkih nauka u Banjaluci, smjer socijalni rad. Dvije godine sam volontirao u „Nevenu“ i prije godinu sam zaposlen. Radim ono što volim i prelazak iz Banjaluke u Prijedor, odnosno iz većeg u manji grad pokazao se kao dobar potez- priča Dobrijević. Navodi da su njegov život uljepšali i njegovi blizanci te da će uskoro dobiti i treće dijete.
Dodaje da je više od godinu dana u „Nevenu“ vodio Savjetovalište za djecu i roditelje djece sa smetnjama u razvoju. Trenutno očekuju da dobiju novac kako bi nastavili taj projekta, ali i dalje jednom sedmično održava radionice u Savjetovalištu.
-Zajedno sa defektologom i psihologom koji je volonter, trudimo se da prevaziđemo medicinski model pristupa ovom problemu. Mi zastupamo model socijalne inkluzije, odnosno uključivanje osobe u širu društvenu zajednicu sa ciljem da ona postane samostalna- ističe Dobrijević.
Predsjednica prijedorskog “Nevena”, Vesna Berić tvrdi da se svakodnevno bore sa predrasudama fizički zdravih osoba prema njima.
-To je problem koji se ne može novcem riješiti. Zbog čega ljudi misle da smo mi roditelji koji imamo djecu sa smetnjama u razvoju manje važni? Isto tako, djeca osjete te začuđene i prezrene poglede. Najgore kada nas gledaju kao neko čudo, a sa druge strane ima fizički zdravih koji su zanemareni od roditelja pa se okreću raznim porocima. Mi se trudimo da od bolesnog djeteta napravimo osobu sposobnu za život- ističe Berićeva.
Dodaje da su invalidnine takođe problem koji bi trebalo riješiti.
-Trebalo bi ukinuti razliku između ratnog vojnog invalida i civilnog invalida. Civilna invlidnina je ograničena na 100 KM, a ratne invalidnine su mnogo veće. To bi po zakonu trebalo izjednačiti- zaključuje ona.
Berićeva kaže da je njena želja da u gradu Prijedoru obezbijedi ustanovu u kojoj bi korisnici „Nevena“ mogli stanovati.
– To će biti zaštićeno stanovanje gdje će moći da stanuju svi naši korisnici koji ostanu bez roditelja, ali i oni koji nemaju uslove kod kuće iako imaju roditelje. Mnogo je starih u našem Udruženju i hvala bogu dok su pokretni, ali kada se razbole i ako ostanu nepokretni nemaju gdje- objašnjava ona.
Dodaje da joj je lokalna vlast obećala da će za izgradnju ove ustanove obezbijediti oko tri dunuma zemlje.
Veliki napredak za „Neven“
Udruženje „Neven“ je od grada Prijedora dobilo prostorije na korištenje u naselju Pećani. U njima imaju kuhinju, kupatila, kancelarije i prostor za radionice. Pored zgrade je i njihovo igralište na kojem rado provode vreme. Iz „Nevena“ poručuju da su dani kada su boravili u barakama koje su prokišnjavale i u kojima im je bila struja isključena, ružna prošlost koje se nerado sjećaju.
EuroBlic-srpskainfo.com