Vjenčanje Gorane i Borislava Vasiljevića u crkvi u Oštroj Luci ostaće zauvijek u pamćenju, kako mladencima, njihovim porodicama i svatovima tako i svešteniku crkve Karađorđu, kojem je mlada nakon svetog čina darovala ikonu Bijelog anđela, svoj autorski rad.

Lijepo, dirljivo i veselo vjenčanje zahvaljujući Goraninom gestu upotpunjeno je nesvakidašnjim činom, pa će tako ovaj hram, koji je još u izgradnji, krasiti i njena ikona.

Gorana, koja je po zanimanju inženjer informatike, kaže da joj velika želja bila da ikonu pokloni crkvi u kojoj se svom izabraniku zaklela na vječnu ljubav.

Priča da je oslikavanje ikona počelo sasvim slučajno, kad je tetki koja je živjela u Francuskoj poželjela da pokloni jedinstven dar.
– Koliko se sjećam to je bilo 1996. godine. Tako je moja prva ikona otišla u Pariz. Tada sam počela da ih slikam – kaže Gorana, koja ljubav prema likovnoj umjetnosti gaji od malih nogu.

Njen talenat prepoznao je i sveštenik Živko Kovjenić, koji joj je dao blagoslov.

– On mi je prvi dao i neka uputstva kako to treba da se radi, sa molitvom, čiste duše. Tako sam počela sebe da gradim kroz ikonopis. Ocu Benjaminu sam 2004. godine na svom krštenju u manastiru Klisina poklonila ikonu Svetog Nikole. On mi je tada ponudio da idem u manastir Žiča, gdje je organizovana škola ikonopisa, ali morala sam da učim, jer sam imala težak ispit. Najviše žalim što tamo nisam mogla otići – priča Gorana, koja ni sama ne zna broj ikona i drugih slika koje je poklonila crkvama i prijateljima.

Dodaje da joj je bila želja da se upiše na likovnu akademiju, ali u to vrijeme, 1999. godine, nije je bilo u Banjaluci nego u Trebinju i Beogradu, tako da joj se taj san nije ostvario, iako nije ni sanjala da će na studije elektrotehnike, sticajem okolnosti, svakako otići u Beograd.

Ljubav ju je odvela na Maltu, gdje danas živi.

– Supruga sam upoznala 2017. godine, kada je na godišnjem odmoru došao u rodne Usorce, a poslije nekoliko mjeseci zabavljanja otišla sam tamo – rekla je Gorana i dodala da će njihova sreća uskoro biti još veća, jer očekuju prinovu 1. januara.

Slobodno vrijeme na Malti, gdje radi kao računovođa, upotpunjuje slikanjem.

– Radim pastel, akvarel i specifičnom tehnikom tačkanja, koja me, iako je naporna, veoma smiruje – završava svoju neobičnu priču Gorana, ističući da će ljubav prema slikarstvu gajiti cijelog života, kao što vjeruje da će joj trajati i brak, koji je sklopljen pod simbolikom te ljubavi.

Nagrade

Gorana Vasiljević za sebe kaže da je umjetnička duša.

– Svirala sam na harmonici, pravim nakit, slikam na keramici, šijem haljine, ali slikarstvo je nešto posebno – priča Gorana, koja je svojim umjetničkim djelima osvajala i nagrade, a njen rad stigao je i do Japana.

Glas Srpske
foto – Gorana Vasiljević/Foto Ćuk/ Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com