Udruženje likovnih umjetnika Prijedor broji tridesetak aktivnih članova, nema svoje prostorije, a samo dvojica slikara imaju svoj atelje, i to u iznajmljenim prostorijama.
“Nema prostorije ni Udruženje likovnih umjetnika Republike Srpske. To su neki paradoksi jer su to udruženja od nacionalnog značaja, ali teško je umjetnike udružiti jer su po prirodi individualisti”, rekao je Srni predsjednik ULUP-a Boris Eremić.
Osim Eremića, koji atelje iznajmljuje u centru grada i u njemu stvara, ali i vodi školu crtanja i slikanja za sve generacije, u ateljeu, takođe, iznajmljenom prostoru, radi još samo jedan slikar u gradu na Sani.
“Ostali rade u kući, a to je veoma otežavajuće i nadasve neuslovno”, naglasio je Eremić.
Udruženje likovnih umjetnika Prijedor osnovano je 2011. godine i radove svojih članova organizuje svake druge godine u Muzeju Kozare. Okuplja slikare koji su rođeni u potkozarskom kraju, koji su ovdje stvarali i koji ovdje žive.
“Da bi bio član, moraš biti autor. Većina su akademski slikari, iako referenca u svijetu umjetnosti nije formalno obrazovanje. Sada su masovna pojava doktorati na akademijama umjetnosti, a umjetniku papir niti je ograničenje niti je garant uspjeha, već se mjeri samo rad”, naveo je Eremić.
On je istakao da su članovi ULUP-a bili pokojni Kosta Bogdanović, učenik Sretena Stojanovića, i pokojni Branko Miljuš, da su članovi i čuveni slikari porijeklom iz ovih krajeva koji već decenijama žive i rade u inostranstvu, poput Radovana Kragulja, Zdravka Vajagića, Mladena Karana i Dragana Dragić, a da je tu i nova generacija od desetak mladih slikara koji su akademska zvanja stekli posljednjih godina.
“Najširoj javnosti poznata je priča o Prijedoru kao gradu slikara budući da su prvi školovani slikari u BiH Pero Popović i Todor Švrakić upravo iz Prijedora i da su se ta tradicija i kontinuitet zadržali do danas. Dosta profesora na likovnim akademijama porijeklom je iz Prijedora ili okoline – Veso Sovilj, LJiljana Ševo, Zoran Banović i Biljana Gavranović”, podsjetio je Eremić.
Prema njegovim riječima, ta masa ovdašnjih slikara tokom cijelog vijeka stvarala je jednu vrstu energije, ali i tradicije. Potom su došle i škole slikanja, rad na akademijama, a sada i ovo udruženje, tako da se može govoriti o Prijedoru kao gradu slikara.
“Evo, posljednjih sedam godina ULUP pokušava brendirati Prijedor i kao grad murala. Svaki koji se završi, a ove godine dobili smo i sedmi, donese veliku satisfakciju. Postoje i pozitivne i negativne kritike, ali su murali već postali turistička atrakcija i opravdanost projekta je potvrđena”, naveo je Eremić.
SRNA