Osnovna škola „Jovan Cvijić“ iz Brezičana koja je udaljena osam kilometara od Prijedora, ima 12 odjeljenja učenika od kojih je čak sedam kombinovanih, dok od ukupno 142 učenika njih 60 putuje do škole.

U kombinovano odjeljenje ide i Sara Janjetović. Sa njom u istoj učionici kod iste učiteljice nastavu ima i njen mlađi brat.

– Ja sam učenica četvrtog razreda, a brat je drugi razred. On je imao četiri časa i već je otišao autobusom kući, a ja sam ostala jer imam pet časova – priča Sara i dodaje da će nakon završenog časa da bude u čitaonici koja je namijenjena za čuvanje djece koja čekaju autobus.

– U čitaonici uradim zadaću jer imam više od sat vremena do dolaska autobusa. Živimo u Krivoj Rijeci koja je 16 kilometara udaljena od škole, i ujutru u sedam ja i brat krećemo na autobus – kaže Sara.

Njena učiteljica Danijela Marin kaže da u svom odjeljenju ima četiri učenika četvrtog razreda i devet učenika drugog razreda.

– Njih četvoro su formirani, znaju svoje obaveze, ali ovi iz drugog razreda su nemirni i živi i više smetaju odraslima nego oni njima, ali sve im opraštam jer su pametnice – navodi ona

Dodaje da bi najviše voljela da ima čisto odjeljenje jer bi se svim đacima mogla jednako posvetiti.

– Zbog kombinacije sam malo pod stresom jer krenem da objašnjavam jednima nešto, a onda moram drugima nešto drugo, ali to je viša sila, nema djece – kaže Marin.

Pedagog u Osnovnoj školi „Jovan Cvijić“, Božana Mamić priča da u ovoj školi od prvog do petog razreda ima sedam kombinovanih odjeljenja a samo jedan „čist“ razred u kojem su učenici petog razred, te po jedan šesti, sedmi, osmi i deveti razred.

– Prednost kombinovanih odjeljenja je što mlađi uče od starijih i usvajaju njihove oblike ponašanja, a nedostatak je otežan način rada učitelja. Imamo primjera da jedan učitelj vodi dva ili tri programa, a u Cikotama jedan učitelj ima četiri razreda – kaže Mamićeva.

Direktorica Osnovne škole „Jovan Cvijić“ iz Brezičana Olivera Brdar-Mirković priča da ova škola ima veliko upisno područje na kojem su sela Gornja i Donja Drgotinja, Marini, Volar, Cikote, Čejreci, Brezičani, Jutrogošta i Kriva Rijeka.

– Mi smo škola koja je ugasila najviše područnih odjeljenja. Tako smo 2010. ugasili nastavu u Volaru, prošle godine u Gornjoj Dragotinji, dok su osamdesetih godina ugašena područna odjeljenja Marini i Jutrogošta. Pored ove matične škole, imamo područna odjeljenja u Čejrecima, Cikotama i Donjoj Dragotinji – priča ona.

Dodaje da je ova škola 1979. godine imala 800 učenika, dok ih je sada 142.

– Činjenica je da je ovaj kraj poseban po velikom odlivu stanovništva, ljudi odlaze u inostranstvo ili u grad, a i vrlo mali je natalitet. U Marinima smo prošle godine ugasili školu jer nema ni naznaka da će tu biti u narednom periodu djece – ističe ona.

Navodi da zbog manjeg broja djece dobijaju i manje novca za materijalne troškove, te da je u septembru umanjena i plata pojedinim prosvetnim radnicima.

– Ako imamo čist razred sa 10 ili 12 učenika jedina prednost je što im se predmetni nastavnik može posvetiti mnogo više nego da ima 25 učenika. To moramo iskoristiti kao prednost da se djeca razviju do svog ličnog maksimuma – kaže ona.

Dodaje da je postojanje škola u seoskim područjima veoma značajno.

– Iako je ona rečenca da „kada se gasi škola gasi se i selo“ proglašena floskulom, ja ne smatram da je to baš tako. Naravno ima i onih drugih stvari zbog kojih selo izumire i koje škola ne može sačuvati, ali evo mi smo u Brezičanima nosilac svih dešavanja, odavde je ponikao KUD „Milan Egić“, sarađujemo sa brojnim ustanovama i sve što se dešava, dešava se oko škole – tvrdi ona.

Navodi da štede koliko mogu, te uz pomoć Ministarstva prosvete RS i Grada Prijedora obnavljaju opremu.

Dodaje da su prije deset godina uradili projekat energetske efikasnosti i konkurisali na brojne adrese, ali bezuspješno.

Đaci do trećeg razreda imaju svoj portfolio

Škola „Jovan Cvijić“ iz Brezičana jedinstvena je što ima portfolio za učenike od prvog do trećeg razreda. U njemu su skupljeni svi radovi, pohvale, utisci učitelja kao i brojni drugi pisani tragovi o ponašanju i radu učenika. Portfolio se nakon trećeg razreda poklanja učenicima i ovaj obimni dosije je uspomena za učenike, ali i njihove roditelje. Učitelji kažu da im je to dodatni posao, ali rado ga obavljaju jer bi voljeli da su i oni to dobili za svoju djecu.

EuroBlic-srpskainfo.com