Prijedorski golubari često zajedno putuju na takmičenja, koja su im prilika da upoznaju druge uzgajivače golubova i nabave nove ptice. Svako od ova tri Prijedorčanina ima svoj golubarnik, u kojem provodi svoje slobodno vrijeme.

Oni su tri prijatelja. Spaja ih ljubav prema golubovima i to, prije svega, pismonošama. Oni se druže, treniraju svoje ljubimce i odlaze na takmičenja. Puštaju golubove iz golubarnika u nebo, uživaju gledajući ih i čekajući ih da se vrate. A vrate se, uvijek.

Goluboljupce zbližile ptice
U šali kažu da goluboljupce možete prepoznati tako što upadljivo, satima, gledaju u nebo. Oni su baš “ta sorta” – veliki zaljubljenici, od malena, u golubove pismonoše i uzgajanje i njega ovih ptica, za njih je odavno više od hobija.

Riječ je o tri drugara iz Prijedora, Nevenu Ponjeviću, Darku Kneževiću i Vukašinu Macuri, koji u šali kažu da su ih pismonoše i upoznale. Za njih su te ptice najinteligentiji i najodaniji golubovi. To je, kažu, mnogo puta potvđeno kroz istoriju, jer su pismonoše prenoseći poruke, što znaju i danas, spasavali brojne ljudske živote.

“Prenoseći poruke pomagali su u ratovima i u vrijeme pokidanih telekomunikacionih mreža. Nauka nikada nije uspjela da objasni kako pismonoše uvijek znaju put. Jednostavno znaju kuda treba da lete. Jedan od mojih golubova preletio je zaista mnogo, Bugarsku, Mađarsku, Češku, Slovačku i zaista je teško i zamisliti koliko je on trebao puta mahnuti krilima da odleti i da se vrati svom gazdi”, priča Neven Ponjević.

Golubar Darko Knežević kaže da su golubovi odani partneri i da je ljubav često presudna za memorisanje putanje.

“Pismonoše mogu preletjeti na hiljade kilometara, ali se uvijek vraćaju u svoj golubarnik. Poznavaoci ptica smatraju da goluba vuče partner ili ukoliko imaju mladu ptičad. Odani su partneri i jako dobri roditelji. Golub pismonoša je za mene uvijek bio i ostao broj jedan”, kaže Knežević.

Prijedorski uzgajivači ptica u šali kažu da poruke jedni drugima ne šalju mobilnim telefonima, nego po svojim ljubimcima, golubovima pismonošama.

Osvajaju medalje
Prijedorski golubari često zajedno putuju na takmičenja, koja su im prilika da upoznaju druge uzgajivače golubova i nabave nove ptice. Svako od ova tri Prijedorčanina ima svoj golubarnik, u kojem provodi svoje slobodno vrijeme.

“Svakodnevno treniramo golubove, odlazimo na takmičenja i osvajamo medalje. Takmičili smo se za KUP Republike Srpske, moj golub je za par stotinki bio brži od Nevenovog goluba, tako da se malo i nadmećemo u tome ko ima boljeg goluba i ko je bolji uzgajivač. Razdaljinu od 200 kilometara prelete za oko tri časa”, kaže golubar Vukašin Macura.

Pismonoše kao psihoterapija
Sva tri prijedorska golubara slažu se u jednom – boravak s pismonošoma na ljude djeluje terapeutski. Druženje s pticama, kako kažu, odmor je za dušu.

“Mene boravak s pticama i u golubarniku posebno opušta. Najviše volim da, kada završim posao, dođem u svoje dvorište, sjednem na stolicu i po sat, dva gledam u nebo kako moji golubovi lete. Sve dok se ne vrate. Tada se potpuno odmorim”, priča Neven Ponjević.

Kažu da je golubarstvo čista ljubav, jer tu nema nikakve finansijske koristi. U šali kažu, da umjesto u kafani s prijateljima, svoje slobodno vrijeme provode s pticama. Tako im je ljepše. Kada njihovi golubovi zamahnu krilima i uzlete u nebo, za njih su simbol slobode. U svoj golubarnik vraćaju se uvijek, jer su, osim partneru i mladuncima, beskrajno odani i onom ko ih njeguje i hrani.

agroklub.ba