Na suđenju za zločine počinjene na području Prijedora, svjedok Državnog tužilaštva je ispričao kako je u ljeto 1992. godine kapetan Babić rekao njemu, bratu i još jednoj osobi da napuste autobus u Rizvanovićima, čime im je, prema svjedokovom mišljenju, spasio živote.
Enes Poljak je kazao da je živio u prijedorskom selu Rakovčani kada je 20. jula 1992. godine bilo “čišćenje” ovog, ali i okolnih sela. Neki mještani su napuštali selo, dok su pojedini – među kojima i svjedok te njegov brat Nail – ostali.
On je posvjedočio da su vojnici došli do njihove kuće, te poveli brata i njega u pravcu sela Rizvanovići. Prije dolaska u Rizvanoviće, kako je rekao, priključili su se koloni ljudi koja je bila u pratnji vojske. Dodao je da je u koloni bilo udaranja, kao i da je vojska tražila da pjevaju “Ko to kaže, ko to laže”.
Poljak se prisjetio da je na jednoj lokaciji vidio dva tijela.
“Moje je mišljenje da su bili ubijeni”, izjavio je svjedok, dodavši da nije vidio povrede na tijelima, jer nije smio ni gledati.
U Rizvanovićima je zajedno s bratom Nailom i drugim osobama, kako je ispričao, ušao u autobus, u koji je potom ušao i “gospodin Babić”.
Poljak je rekao da je njegov brat pokazao Babiću potvrdu od Radeta Bilbije “da niko ne smije da ih dira”, te mu u razgovoru kazao da su tu njegov i brat njegove supruge.
“Babić je rekao: ‘Izađite vas trojica iz autobusa.’ Onda je našao dva vojnika da nas vrate kući. Tako je i bilo. Htio bih naglasiti da se zahvaljujem gospodinu Babiću od srca, jer da smo otišli u tom autobusu, sumnjam da bi bili živi”, kazao je svjedok, dodavši da on tada nije poznavao kapetana Babića, nego je kasnije saznao da tu osobu tako oslovljavaju.
Poljak je rekao da je s porodicom narednog dana otišao u selo Bukvik, a kada je bilo “čišćenje” i tog sela, Rade Bilbija je odobrio da stanovništvo prenoći na livadi ispred njegove kuće.
On je potvrdio kako su bile priče da su srpski vojnici ubili Smaila Kadirića i njegove sinove, a da je “kasnije saznao da su ubijeni”.
Svjedok je pojasnio da i je njegov otac bio kućni prijatelj s Bilbijom, te da je on s porodicom jedno vrijeme boravio kod Bilbije, nakon čega im je on kazao da ih više ne smije držati u kući.
Tokom boravka kod Bilbije, prema riječima svjedoka, više puta je dolazio kapetan Babić, te je na taj način i saznao da tu osobu tako oslovljavaju.
Na upit Sudskog vijeća kako se zove ta osoba, svjedok je odgovorio da misli kako se zove Dragan Babić.
Tužilaštvo BiH tereti Ranka Babića, Bratislava Bilbiju i Đuru Adamovića, bivše pripadnike Vojske Republike Srpske (VRS), za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Prijedora, a na teret im je stavljeno da su u augustu 1992. u zaseoku Bukvik odvojili više muškaraca bošnjačke nacionalnosti, a potom učestvovali u njihovom mučenju, zlostavljanju i ubistvima.
U unakrsnom ispitivanju svjedok je rekao da nije čuo da je kapetan Babić naredio ubistva ili prisustvovao zlostavljanju, kao i da je, “po pričama, u to vrijeme na tom području bilo još osoba koje su oslovljavali ‘kapetan’”.
Suđenje će se nastaviti 3. februara.
BIRN