Kada se završe sjednice Skupštine grada Prijedor, pojedini odbornici mijenjaju kodeks oblačenja iz poslovnog u radni i posvećuju se svojim domaćinstvima.
Kažu da najviše vjeruju vlastitim rukama. Smatraju da se od porodičnog biznisa može živjeti, samo mu se treba dovoljno posvetiti.
Sead Jakupović, nekadašnji predsjednik Skupštine grada Prijedora, a danas odbornik SDP-a BiH, već nekoliko godina na svom imanju u Ćeli uzgaja ribizle i aroniju. Pod zasadima ovih ljekovitih voćki je oko 20 dunuma zemlje. U posao na plantažama „Jakupović“ uključena je cijela porodica, a i berači koji već godinama sezonski rade kod ovog domaćina.
„Što je najvažnije, imamo dovoljne količine vode, četiri bunara, kvalitetne pumpe i sisteme navodnjavanja. Imali smo prošle godine problem sa pronalaskom berača, ali na svu sreću sin je to malo aktivirao preko društvenih mreža, pa smo imali oko desetak berača, koji su bili plaćeni za svoj posao, imali su obroke, kafu i piće. Bili smo kao mala porodica“, kaže Sead.
Iako su lani vremenski uslovi bili loši, Jakupovići su zadovoljni onim što su ubrali. Većinu voća prerađuju u prirodne sokove i džemove i to bez ikakvih dodataka.
„Iz Srbije smo ove godine nabavili jedan duplikator, pa smo krenuli sa proizvodnjom džemova i sokova. Najviše nam idu džemovi od ribizle, zatim sokovi od aronije i jabuke“, dodaje Sead.
I Prijedorčani su prepoznali kvalitet njihovih prozivoda. Em domaće, em provjereno zdravo.
Zbog toga su i prve narudžbe pristigle već prošlo ljeto, što iz Prijedora, što iz Švajcarske.
Brane Radanović, odbornik DNS-a u prijedorskoj skupštini, poznat je po šljivovici za koju kaže da je najzdraviji napitak. Na imanju u Busnovima ne proizvodi samo šljivovicu, već i druge vrste rakija, za koje iz godine u godinu dobija mnoga priznanja.
„Proizvodnja rakije je vijekovima porodični biznis nas Radanovića. A 2008. godine registrovali smo naše imanje za tu djelatnost, pa smo krenuli i sa komercijalnom proizvodnjom. Sve je isključivo domaća proizvodnja, a sav postupak, kao što većina zna, radimo sa kotlovima od 100 do 500 litara“, kaže Radanović.
Mladima koji žive na selu Radanović poručuje da treba da iskoriste sav potencijal koji nudi život u tom ambijentu. Recimo, uzgojem voća, jer od njega može da se štogod preradi, a i da se nađe nešto sa strane.
U Kamičanima živi Sabahudin Garibović, odbornik SDA, koji se već 16 godina bavi organskom proizvodnjom povrća. U plasteniku, koji planira da proširi, sadi krastavac, papriku, patlidžan… U suštini, sve ono što se može uzgojiti u zatvorenom prostoru i to isključito koristeći organsko đubrivo, bez tretiranja „hemijom“.
Nakon toga, povrće sa njegovog registrovanog porodičnog gazdinstva prerađuje se i nudi na tržištu.
„Ništa nam od našeg roda ne propada. Sve prerađujemo. Recimo, imamo paprike punjene sa sirom, džemove, sosove, ali i neke druge proizvode koje ne možemo naći na našem tržištu, a koji mogu stojati zapakovani do pet godina“, rekao je on.
Od ovog posla se može živjeti, smatra on. Prema njegovom mišljenju, trebalo bi što više porodica u kooperaciji raditi ovaj posao, kako bi veće količine uzgojili, a kasnije i preradili.
„To sam i pokušao, ali trenutno ne mogu naći nekoga ko je zainteresovan za ovaj posao, ili da im se da recept, pa da rade po istoj recepturi, da bi proizvode mogli plasirati skupa. A kupci su uglavnom naši ljudi koji žive vani, manje je onih koji žive ovdje, jer ovdje ljudi pretežno pripremaju zimnicu, pa im nije toliko potrebno“, dodaje on.
Ako se sve ovo ima u vidu, i ne čudi zašto su ih građani izabrali da ih predstavljaju u gradskom parlamentu.
Primjer ovih odbornika svakako može da posluži i ostalim. Možda bi se i manje jalovo raspravljalo na skupštinskim zasjedanjima, jer, kako kaže ona narodna: „Manje priče, više rada“.
opcija.net
