Prije sedam godina, prijedorski magistar saobraćaja, Aleksandar Jeftić, na zemljišnoj površini od 15 dunuma zemljišta u selima Malo Palančište i Gaćani, zasadio je orahe i lješnike. Sve je počelo kao hobi, a onda je uzgoj ovog koštuničavog voća prerastao u ozbiljnu porodičnu proizvodnju. Prošlogodišnji rod lješnika u ljusci iznosio je oko 300 kilograma dok je rod oraha, koji tek počinju rađati, iznosio 100 kilograma (u ljusci takođe).

Povećanje prinosa, ukazalo je na potrebe za određenom vrstom mehanizacije, prije svega za mašinama za čišćenje ljuske plodova. Jeftić kaže da je voće najlakše posaditi, ali da problemi kreću kada počnu rađati.

“Više od dvije trećine posla oko ovih jezgrastih vrsta, odnosi se na obradu ploda, izvan voćnjaka. Da bi se dobio jedan kilogram očišćenog ploda, potrebno je oko 1.000 komada lješnika ili oko 200 oraha prebaciti preko ruku i do četiri, pet puta. Pri tome mislim na sakupljanje, sušenje, krckanje, čišćenje, vaganje i pakovanje”, objašnjava nam voćar. I tako se ukazala potreba za mašinama za “krckanje”, odnosno čišćenje njihove ljuske.

Lakša manipulacija plodovima

Imajući u vidu da su koštuničavi plodovi sitni, njihova obrada je komplikovana i spora ili kako bi rekao Aleksandar uzaludna i dosadna. I zato je trebalo osmisliti način da to ne bude tako. A on je uspio u tome.

“Pojedine aktivnosti bilo je neophodno spojiti, mehanizovati ili automatizovati. Na tržištu postoje razne mašine pa i čitave linije za obradu oraha ili lješnika, ali su takve mašine obično predimenzionirane za moje potrebe i uslove, ali i preskupe. Takođe, kupovina nečega što sam mogu napraviti za mene nije rješenje”, poručuje Aleksandar.

I tako je zasukao rukave i sam napravio ono što je nedostajalo njegovoj porodičnoj proizvodnji. Skromno kaže, nije to neka velika nauka. Ipak, nastajanje ovih izuma trajalo je mjesecima.

“Prvo sam na interenetu pregledao video snimke raznih mašina pa sam onda, na osnovu toga, smislio kako bih sam mogao napraviti sličnu mašinu, uz što manje ulaganja i uz određene modifikacije, kako bi ona bila prilagođena mojim potrebama. Poslije toga sve sam projektovao na računaru, tražio dijelove koje ne mogu sam napraviti, kao što su motor, ležajevi i zupčanici”, navodi on

Izrada mašina kao opuštanje

Sve radi sam – od projektovanja, varenja, sklapanja do podešavanja materijala koji su jeftini i lako dostupni. “Trudim se da mašine budu jednostavne, praktične i funkcionalne”, kaže ovaj mladi Prijedorčanin.

Krckalica za lješnike može da skrcka od 40 do 50 kilograma plodova za jedan sat, uz veoma mali procenat oštećenih ili nepolomljenih lješnika dok se takvom spravom za orahe, za jedan sat, može očistiti od 10 do 15kg oraha.

Bavljenje ovim izumima za Jeftića ima i umirujuće dejstvo. Kaže, dok neko ide u teretanu ili u kafanu, on voli da slobodno vrijeme provodi u prirodi i da u miru i tišini obavlja jednostavne fizičke poslove i odmara mozak.

Često mu ideje o izumima padaju na pamet dok se bavi jednostavnim fizičkim poslovima, poput košenja trave. Za njega je konstruisanje ovih mašina, ujedno bio i profesionalni izazov.

“Samostalna izrada mašina umjesto kupovine, za mene je određena lična satisfakcija jer sam sebi dokazujem da nisam inženjer samo na papiru”, u šali kaže Aleksandar.

Osim navedenog, do sada je sam napravio usisivač za lješnike i orahe od polovnog duvača za lišće i mašinu za odvajanje omotača lješnika sorte Istarski dugi.

agroklub.ba