Za domaću javnost oni su praktično nepoznati. Za inostranstvo su tvorci jedne uspješne priče u svijetu internet poslovanja. Braća Igor i Milenko Pilić osnivači su sajta HeySuccess koji je izuzetno popularan među studentima.
Ono što je LinkedIN kao platforma za profesionalce koji traže i nude poslove, to je HeySuccess za studente koji traže stipendije, studijske programe, ljetne škole, prakse, usavršavanja, stažiranja, piše The Prestige.
Osnivači, junaci ove priče, bili su svjesni kolika je vrijednost tih iskustava za nekog ko studira, i koliko pomaže u kasnijem profesionalnom razvoju. Kao jedan od problema prepoznali su nepostojanje jedinstvene, kompletne baze informacija o ovim mogućnostima, a onda je kao biznis ideja nastao HeySuccess.
“Susreli smo se sa istim problemom kad smo studirali, ali je Milenko došao na ideju da napravimo sajt koji bi pomogao rješavanju. Problem je kad si student, i ako hoćeš da ideš na neku ljetnju školu, praksu, razmjenu studenata, seminar u inostranstvu, to je jako teško naćI na jednom mjestu.
U bilo kojoj državi je to isti problem. Možeš da ideš na Gugl, da ideš do studentske službe, sakupljaš podatke pojedinačno. On je došao na ideju da napravimo sajt koji bi ponudio to sve na jednom mjestu. Mi nismo bili ni prvi ni jedini koji su to napravili, ali smo danas ubjedljivo najbolji u toj konkurenciji.
Ako neko želi da nađe nešto za sebe, dođe na naš sajt, registruje se i dobija programe prilagođene za njega”, započinje priču Igor, stariji brat.
Rođen je 1980. a Milenko 1987. Iz krajiške opštine Ključ izbjegli su prvo u Janju kod Bijeljine, potom se porodica selila do Prijedora, a onda su se u različitim navratima okupili u Banjaluci.
Igor je studirao u Beogradu, međunarodne odnose, a ljetnje pauze je iskoristio da pronađe programe i neko vrijeme boravi u Njemačkoj i Americi. Kada je Milenko otišao u Grčku, na studije ekonomije, želio je na isti način iskoristiti mogućnosti i nove prilike.
Iz problema pronalaženja besplatnih programa koje nude univerziteti i organizacije širom svijeta, došao je na ideju da probaju sve sakupiti na jedno mjesto, i to ponuditi kao uslugu studentima širom svijeta.
“Imali smo testni sajt 2012. a sadašni sajt je pušten 2016. i tada smo primijenili softvere koji usmjeravaju konkurse ciljano, a uveli smo i plaćanje naših usluga. Tokom nekoliko godina smo skupljali iskustva i okupljali korisnike, dok nismo došli do toga da naplaćujemo premijum sadržaj, i mi smo jedini sajt ovog tipa koji to radi.
I mi kao i ostali imamo reklame, zarađujemo od toga, ali niko se nije usudio da studentima naplaćuje svoje usluge, i po tome se vidi koliko smo sigurni u uslugu koju nudimo.
Cijena je prilagođena, nekih tri evra mjesečno, što u svjetskim okvirima nije puno. Upadljivo, iz nekih zemalja imamo mnogo više pretplatnika, u odnosu na ukupni broj korisnika iz te zemlje. Recimo, najviše pretplatnika imamo iz Velike Britanije i SAD”.
Igor dodaje da je za uspjeh jedne ovakve ideje najbitnije ima dosta programa u ponudi, ali druga važna stvar je da su relevantni. Danas se relativno lako može isprogramirati mašina da skuplja konkurse iz cijelog svijeta po određenoj ključnoj riječi, ali je problem kako ih razvrstati, jer još uvijek ne postoji takva vještačka inteligencija koja bi to uradila na pravi način.
HeySuccess je na dobar način povezao dobru tehnologiju i poznavanje materije, što je ono što moraju pokazati zaposleni na uređivanju sajta.
Relevantnost je podignuta na nivo da sajt razvrstava sadržaj i nudi ga u zavisnosti od podataka o državljanstvu koje je korisnik prijavio. Razlog je što je jedna od prvih karakteristika raznih konkursa to što je različit za državljane različitih zemalja.
U budućnosti će se truditi da razvrstavanje podataka bude precizno i u zavisnosti od drugih parametara. Za usmjerenost i filtriranje ponude zaslužno je dobro tehničko rješenje, i vrijeme je da se u priču uvede treći član tima.
Nakon jednog ekonomiste i diplomca međunarodnih odnosa, tu je programer – iz Letonije.
“Naš treći član tima je Rinalds Uzkalns iz Letonije, koji je sa nama od testne verzije sajta. Jedan sjajan programer, koga smo željeli da zadržimo, i dali smo mu udio u preduzeću. Pravi je genijalac, svjetska klasa programera, održava sajt i spolja i iznutra, što je posao za pet ljudi. Našli smo ga preko interneta na sajtovima gdje programeri nude svoje usluge, napravili smo saradnju. Dovoljno je reći da se on poslije toga povukao iz većine drugih projekata, i radi samo za nas i na nekim svojim aplikacijama”, kaže Igor.
Priča o sazrijevanju projekta počinje na Univerzitetu u Solunu. Milenkova ideja pobijedila je na takmičenju za najbolji biznis plan na konkursu koji je raspisao Univerzitet. Braća su potom uložila po 500 evra za prvu verziju sajta, a od prvih prihoda su ulagali u dalji razvoj. Konkurisali su na razne programe koji podržavaju IT firme u razvoju, i posrećilo im se u Velikoj Britaniji.
“Program Sirijus je program britanske vlade, na koji se prijavi na hiljade ljudi. Oni ti daju neki mini grant, a taj novac je dovoljan da jako skromno živiš u Londonu. Uslov je da tamo registruješ firmu, od njih dobiješ kancelarije i pomažu savjetima. Na tebi je da se dalje razvijaš, tražiš investitore.
Cilj im je da ljude sa najboljim idejama privuku u London da tu grade svoj biznis, a oni će te već oporezovati kad se razviješ. Počeli smo tako što smo iznajmili sobu sa jednim krevetom, u istočnom Londonu. Dakle, jedan od najlošijih dijelova grada, na 300 metara od nas je džamija, kraj je prepun doseljenika iz Indije, Pakistana, Kariba… Imaš novac za smještaj, metro, nešto hrane, i sad radi. To su neki uslovi koje ljudi smatraju prihvatljivim dok su studenti, ali mi smo se odlučili da tako pokušamo i izguramo našu ideju”.
Na zapadu su bili bliže potencijalnim investitorima koji traže projekte u razvoju i spremni su da ulože u njih. Prvi je bio Amerikanac, milijarder, za koga su poslije saznali da je bio vlasnik IT kompanije koja je zapošljavala ljude iz Republike Srpske.
Krenuo je razvoj i sklapanje poslova i saradnje sa univerzitetima, organizacijama, preduzećima. Među njima su jedna od najvećih farmaceutskih kompanija Merk iz SAD, BMV, najveća omladinska mreža “Jedan mladi svijet” (One young world) iz Engleske, UN…
Igor ističe da je Milenko neko ko više putuje i kontaktira sa partnerima, i naprosto je neko ko uliva sigurnost, što je presudno kada nekog treba ubijediti da baš sa vama treba sklopiti dogovor, uložiti novac…
“Sada kompanije i univerziteti prepoznaju da mi imamo veliku bazu studenata, i plaćaju da se njihovi oglasi probiju kroz tu šumu podataka, da budu vidljiviji. Takođe, oni traže kandidate za svoje programe. Recimo, neki fakultet u Njemačkoj nudi master stipendije za arhitekturu, i žele da imaju određeni procenat studenata van Njemačke. Onda oni dođu kod nas da promovišu svoj program, jer kod nas se već nalazi njihova ciljna grupa, studenti koji traže to što oni nude, a možemo i geografski da ih odredimo.
Kod nas su najčešće registrovani studenti koji traže studijske programe, stipendije, ljetne škole, prakse, i oni koji traže neke poslove za osobe sa nula iskustva. Nismo sajt koji za one koji traže posao, niti za firme koje traže radnike, već samo za one koji traže mlade za stažiranje. Ali velike kompanije poput BMV imaju u svakom trenutku otvorenih 1000 takvih mjesta”.
Činjenica da su poznatiji u inostranstvu lako objašnjavaju time da su u inostranstvo usmjerili većinu svojih aktivnosti. Prvo su bili najpoznatiji u Grčkoj, jer je tamo Milenko započeo posao, po preseljenju u London i tamošnji mediji su ih popularisali, o njima je govorio i BBC.
Poredeći rad u Britaniji i kod nas, Igor kaže:
“U suštini, poslovni uslovi ovdje nisu toliko loši. Loši su za one koji tek počinju, dok u Engleskoj ti daju podsticaj, a onda kad se razviješ krene “šišanje”. Tamo je porez na dividende 20%, a ovdje je nula. Porez na dobit je tamo 12%, kod nas je 10. Porez za zdravstveno i ostalo je veći tamo. A o zakonima i tužbama, gdje svako traži slabu tačku da te tuži, ucjenjuje, da ne govorim. Ne država, već pojedinci, i to postaje prenaporno, prava džungla”, ističe Igor.
Njegov mlađi brat Milenko kaže da je uspio da proputuje svijet iako nije dijete bogatih roditelja, niti član bilo kakve političke partije.
“Prelomni momemat bio je kada sam otkrio da postoje na desetine hiljada prilika za putovanja, van-fakultetsko obrazovanje, stipendije, kreativna takmičenja širom svijeta… Od kraja druge godine studija krenuo sam da šaljem aplikacije na bilo koji program naiđem, i ostavio sam organizatorima da odaberu gdje ću da idem.
Ispostavilo se da je lako, iako nisam bio član nijedne organizacije, stranke, niti potičem iz bogate porodice. Vrata mnogih besplatnih konferencija, stipendija, praksi, studentskih putovanja su se otvorila i ja sam se ubrzo našao na Tajvanu, u Njemačkoj, Emiratima, Belgiji, SAD, Grčkoj, Rusiji, Italiji…
Na svim tim putovanjima sam uvidio koliko su današnji mladi ljudi posebni i koliku bi njihova urođena velika kreativna energija, mogla da bude nevjerovatna snaga. Sa druge strane, zbog tipskog načina obrazovanja (predavanje – bubanje knjiga – ispit – predavanje…) i istog puta koje slijedi više od 95% studenata, većina su izgubili svaku nadu i pouzdanje u njihove fantastične urođene sposobnosti i ideje.
To je bila moja najjača motivacija da pokrenem sajt koji će skupiti sve stipendije, studentske konferencije i ljetnje škole, prakse i kreativna takmičenja na jednom mjestu, od lokalnog do globalnog nivoa, besplatno i lako dostupno”, naglašava Milenko.
Mladi svuda u svijetu imaju zajedničko to što očekuju da je diploma dovoljna da odmah nađu posao, slobodno vrijeme na fakultetu odmah koriste za zabavu… A za naše studente, Igor preporučuje da isprobaju nova iskustva koja će im otvoriti vidike, izdvojiti ih od ostalih na konkursima.
“Mislim da je najveći probem to što naši mladi ne vjeruju da tako lako mogu doći do stipendija ili stažiranja u inostranstvu. Mogu proći na praksu u BMV, oni recimo imaju ta mjesta i za ljude koji ne znaju njemački, odsjek međunarodna prodaja, recimo.
Želiš na praksu u Ameriku, lako ćeš dobiti vizu i potrebne papire. Mnogi programi plaćaju stipendije, smještaj i hranu, a neki pokriju i prevoz. Dosta međunarodnih organizacija, poput UN, imaju programe koji su otvoreni za sve, i tu je lako proći. A imati u biografiju praksu u UN, u Njujorku, to nije mala stvar. Ne samo kao referenca u biografiji, a ona je za svaki sledeći posao veliki plus, nego prilika da proširiš vidike, pokupiš kontakte i upoznaš ljude.
Naš mentalitet, srpski, ima puno pozitivnih osobina. Kada se nađemo u određenim situacijama, obično se dobro pokažemo. Međutim, nismo nešto mobilni, nemamo tu lepršavost da tražimo, da probamo nešto novo.
Ljudi iz Federacije su tome skloniji, oni radije nešto isprobavaju, traže prilike, žele da iskuse nešto u svijetu. Međutim, po mojim iskustvima, nemaju stabilnost da nešto izguraju do kraja. Recimo, dosta projekata koji kao trend dolaze kod nas, pokrenuti su u Federaciji, ali mnogo ih nije uspjelo, je nisu izgurani do kraja”, završava priču Igor Pilić.
mondo.ba