Prijedorčanin Džemal Habibović i sa svojih 77 godina redovno odlazi u džamiju, a od malih nogu posti i nije preskakao nijedan ramazan.
Kaže da se raduje mubarek mjesecu, a posebno Bajramu, koji nakon ramazana slijedi kao nagrada, kada na ručak dolaze djeca i unučad. Iako je u poznim godinama, zdravlje ga dobro služi i radi sve, pa i one teže poslove.
– Bilo je nas devetero djece. S roditeljima smo svi redovno postili svaki ramazan. Svake godine postim i još nijedan ramazan nisam propustio. Najviše me raduje odlazak u našu lijepu Čaršijsku džamiju, kao i razgovor s džematlijama u haremu – priča Habibović.
I u danima posta bez poteškoća se dohvati kose i trimera, a radi sve što stigne.
– Ništa mi nije teško. Živim sa suprugom, kćerka mi je u Ilijašu, a sin ovdje, u Prijedoru. Imamo petero unučadi. Svi poste, i unučad. Na Bajram se svi okupimo ovdje, kod nas. Tada sam najsretniji, kad su mi svi na očima – kaže Džemal.
Za Bajram obavezno obiđe komšije koje žive same, a to radi i u danima ramazana. Nađe im se pri ruci za kupovinu i bilo kakvu drugu pomoć. Za vrijeme pandemije koronavirusa najteže mu je padalo to što nije mogao u džamiju.
– Ali, eto, korona nam je donijela i nešto pozitivno. Više nas je vezala za porodicu, više smo svi u kući, s djecom. Sada se nekako narod zbližio – govori ovaj Prijedorčanin.
Džemal kaže kako je sretan što je u životu mogao mnogima pomoći, a o tome najbolje svjedoči činjenica da je više od 70 puta bio dobrovoljni davalac krvi.
Dnevni avaz-avaz.ba