Putem elektronske pošte danas smo dobili pismo jedne naše čitaljke iz prijedorskog naselja Tukovi koje vam prenosimo u cjelosti.
Kao uvod u ovo pismo, navešćemo informaciju da su danas oko 12:30 časova u dvorištu kuće porodice Ilinčić u Tukovima, dva nepoznata muškarca u smeđim ili sivkastim jaknama, pucala u psa Pupija, starog oko godinu dana. Pas je još uvijek živ, ali je u lošem stanju zbog velikog gubitka krvi.
Dozovimo se pameti, odbacimo oružje i spasimo živote
U jednom sasvim mirnom danu, dolazeći kući nailazim na jedan prizor koji me je „skamenio“.
Moj pas, koji jedva da je napunio godinu dana je upucan, u mom, tj. njegovom dvorištu.
Pas koji je bezazleniji od bilo kakve plišane igračke.
Na neku ludu sreću, danas nisam bila kući, jedan od mojih ukućana starije dobi je vidio dva muškarca kako pucaju dva puta i potom bježe između kuća u našem komšiluku.
Nisu to došli ljudi izdaleka pa pucali na nedužno pašče, to su monstrumi kojima smo okruženi. To su monstrumi koji sa puškama hodaju oko kuća,oko naše djece i ako im bilo kako zasmetate,vjerovatno će naći načina da vas maknu sa puta.
Da li zakon dozvoljava nošenje nelegalnog oružja, pucanja po naseljenom mjestu, ubijanja životinja ?
Što je još gore, mi smo, prije par mjeseci, kroz „šalu“ u vrlo ozbiljnom tonu dobili direktnu prijetnju da će to naše štene biti ubijeno…Jer, kako kažu, ono smeta, trči, njuška.
Ovim putem poručujem svim ljudima da se dozovu pameti, jer, budemo li mi rješavali oružjem sve naše probleme, ništa od nas ostati neće.
Sanda Ilinčić