Predstavnici Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila grada Prijedora položili su vijenac i prislužili svijeće kod spomenika u nekadašnjem ustaškom logoru u krugu bivše fabrike cigle kod Prijedora.

Predsjednik ove organizacije Zdravka Karlica rekla je da ovo jedan od mnogih logora kojima nije posvećena dužna pažnja, da je spomenik izgrađen 1985. oskrnavljen i da je danas po prvi put ovo spomen-obilježje osveštano.

“Istorija nikad nije bila na strani srpskog naroda. Za mnoge stvari se nije smjelo pričati ni poslije Drugog svjetskog rata, a i sada imamo iskrivljivanje istorije na štetu srpskog naroda. Stalno govore da smo genocidan narod, mi koji smo itekako na svojoj koži osjetili stradanje. U Drugom svjetskom ratu za mnoge stvari nikad niko nije ni odgovarao, kao što nije ni u ovom ratu za prve žrtve u Prijedoru. Čitav život se branimo, a nekako uvijek ispadamo krivci”, rekla je Karlica novinarima u Prijedoru.

Ona je izrazila žaljenje što o ovom logoru djeca neće učiti iz istorije.

“Ovdje piše od ustaškog terora, a najviše je stradalo Srba. Mi moramo shvatiti da smo se mi u prošlom ratu branili od hrvatskog i bošnjačkog naroda, Hrvati su se borili protiv Srba i Bošnjaka, a Bošnjaci protiv Srba, Hrvata i Bošnjaka i treba zaključiti kakav je ko bio u ratu”, poručila je Karlica.

Parastosu je prisustvovao i Mladen Vučkovac, autor knjige “Prijedorski logor Ciglana 1942. godine”.

“Ja sam dijete Kozare. Rođen sam u Kozarskoj ofanzivi 1942. godine. Kroz ovaj logor prošlo je 14.500 žitelja i to je bio sabirni ustaško-domobranski logor, ograđen žicom, organizovan, sa svojim prostorijma i komandom. O tom logoru se vrlo malo zna i nije se smjelo o njemu u prethodnom periodu puno pričati zbog bratstva jedinstva i da se ne bi rasplamsavala mržnja”, rekao je Vučkovac.

Na spomeniku je natpis: „Od ljeta 1942. do proljeća 1943. na ovom mjestu je bio ustaški logor. Noću 24/25. aprila 1943. godine borci Pete kozarske brigade zauzeli su logor i oslobodili zatvorenike. Slava onima koji su prezreli smrt radi naših života. Radnici Ciglane 1985. godine”.

SRNA