U selu Briševo, koje je smješteno između Sanskog Mosta i Prijedora, nekoliko kilometara od Ljubije, služena je sveta misa, kojom je obilježena 28. godišnjica stradanja mještana ovog kraja.

Misu je predvodio banjalučki biskup Franjo Komarica, a zbog aktuelne zdravstvene situacije uzrokovane pandemijom virusa korona, bogosluženju je prisustvovao nešto manji broj prijeratnih žitelja ovog sela.

“Svake godine okupljamo se na ovom mjestu kako bismo se sjetili onoga što se dogodilo i šaljemo poruku mira i milosrđa, kako se ovakva dešavanja više nikome i nikada ne bi ponovila”, kazao je Komarica.

Ovo selo je u poslijeratnom periodu potpuno opustjelo, a njegovi stanovnici danas mahom žive u Republici Hrvatskoj ili nekoj zapadnoevropskoj zemlji.

Okupljeni su oko Udruženja “Briševo”, koje postoji i djeluje u Zagrebu i njeguje uspomenu na rodni zavičaj. Predsjednik ovog udruženja Zdravko Marijan kaže kako selo nema stalnih stanovnika i da se tek na proljeće ili ljeto u svoje kuće vrati nekolicina starijih mještana, koji ne mogu bez rodnog praga.

“Prema našoj statistici, Briševljana danas ima u 11 svjetskih država, a ono što nas i dalje spaja jeste ljubav prema rodnom selu. U njemu ne živimo, ali ga u srcu nosimo i tu ljubav prenosimo na našu djecu”, kaže Marijan.

Dodaje kako danas do sela vode loši makadamski putevi, koji se neredovno održavaju, a jedini objekat koji je u proteklom periodu u potpunosti obnovljen je mjesna crkva.

Prema njegovim riječima, cijeli ovaj kraj, koji se u prošlosti naslanjao na Rudnik željezne rude Ljubija, ekonomski je mrtav, pa je i to jedan od razloga zbog čega nije bilo povratka.

Mještani su posebno kivni na nekontrolisanu sječu i uništavanje njihovih privatnih šuma i kažu kako se tome mora stati na kraj. Briševo je prema popisu iz 1991. godine imalo oko 500 stanovnika i tada je bilo u sastavu prijedorske opštine, kojoj i danas pripada.

U julu 1992. godine, prilikom napada srpskih snaga, Briševo je pretrpjelo velika razaranja, a samo u jednom danu stradalo je 68 mještana, među kojima i jedan broj žena i djece.

Zbog ratnih strahota i stradanja odlučili su tada da kolektivno napuste svoje domove. Selo je potom tokom vremena opljačkano, a kuće su porušene ili zapaljene, pa danas tek oronule ruševine obrasle vegetacijom svjedoče o ljudskom životu na ovim prostorima.