Ognjen Babić (47) iz Prijedora ključar je 30 godina, a vještine ovog zanata usavršio je kod svog oca, od kojeg je preuzeo i ključarsku radnju.

Babić za Srpskainfo priča da nije sam birao da bude ključar. Ovaj zanat došao je njemu pred noge.

Budući da je njegov otac 80-ih godina otvorio ključarsku radnju u Prijedoru, Ognjen mu je pomagao još kao osnovac. Kaže da je ovaj zanat ozbiljnije počeo da kuje kao srednjoškolac.

– Upisao sam srednju Elektrotehničku školu i tada sam počeo da radim s ocem u zanatskoj radnji. popravljao sam brave, izrađivao ključeve, brusio i oštrio razne vrsta alata. Samim tim do kraja školovanja sam se opredijelio da moj poziv bude baš taj zanat – navodi on.

Babić kaže da je bilo dana u tinejdžerskim godinama kada mu ovaj posao nije bio omiljen.

– U školi je lakše učiti nego kod oca, jer su stroge kontrole i ne smiješ pogriješiti, a otac ima pravo da te kritikuje. Dok mi je otac bio šef eskivirao sam i radio kao konobar na par mjesta, ali vremenom sam shvatio da je on u pravu, jer mora se raditi kako treba ili nikako. A i zavolio sam ovaj posao – priznaje on.

Babić navodi da je prije desetak godina, kada se njegov otac penzionisao, preregistrovao radnju na sebe. Priča da nikada neće zaboraviti kada je otišao u tadašnju opštinu Prijedor da registruje djelatnost.

– Službenik koji radi na prijavama radnji dao mi je spisak da izaberem šifru svoje djelatnosti. Pošto je to bilo obimno zamolio sam ga da ponesem kući spisak. Nakon dva dana vratio sam se sa svojim spiskom, na puna dva velika lista. On se češe po glavi i kaže “ne može to tako”, ali ja kažem da ja to sve radim, da moja djelatnost nije objedinjena pod jednu šifru, pa moram uzeti obradu metala, varenje, popravka kućanskih aparata, gdje je između ostalog i izrada ključeva, popravke vrata i izrada stolarije od željeza – prisjeća se Babić.

Zaključuje da je zanat ključara jako opširan i da se sa službenikom usaglasio da izbaci proizvodnju iz svojih djelatnosti, te da mu je na kraju ostalo 20-ak poslova.

– Oštrimo sve vrste makaza, noževa, žage, stolarske, mesarke, krojačke alate i sve ostalo što reže i siječe. Graviramo sve vrste materijala, CNC, laserske, pantograf mašine, znači sve vrste materijala. Izrađujemo i kopiramo ključeve i ugrađujemo brave i vrata – nabraja Babić.

Dodaje da je ipak najopširnija djelatnost ključara, koja obuhvata sve – od poštanskog sandučeta, sefova, trezorskih ključeva, pa do ključeva za novije generacije automobila.

– Ključevi novijih automobila su smart ili pametni ključevi. Na njima radim male popravke kao što je mehanički kvar, kada se nešto odlemi unutra, kao što je prekidač, ili kada se ošteti kućište, ali i programiramo sve te nove ključeve – priča on.

Ovaj prijedorski ključar ističe da je njegov zanat veoma ozbiljan.

Babić priča da se dešavaju i zanimljive scene, jer ima nekoliko starijih ljudi koji su mu česte mušterije zbog gubljenja ključeva. Međutim, bude i neprijatnih situacija kada njegovu pomoć traže policijski službenici ili sud.

– Ove godine smo dva puta intervenisali u smrtnim slučajevima, jer su stariji ljudi, koji su bili sami u stanu, preminuli. Tada nastojimo da vrata otvorimo bez oštećenja kako bi bila u funkciji nakon otvaranja. To nam je malo nezgodno i nije svejedno zateći nekoga iza vrata ko je preminuo – kaže on.

Zaključuje da je u današnje vrijeme teško zanatlijama i da su „zanemareni“ u vidu podsticaja i olakšica, ali i da se može opstati uz kvalitetan rad.

RANJAVANJA
Ključar Ognjen Babić kaže da je sa 19 godina bio u Prvoj oklopnoj brigadi, te da je dva puta ranjen u lijevu nogu.

– Išli smo u ispomoć Prvom krajiškom korpusu. Jednom sam ranjen na ratištu kod Doboja, drugi put kod Svilaja. Imam 40 odsto invalidnosti i invalid sam osme kategorije. Dobio sam malu pomoć kada sam otvarao radnju i primam 50 KM invalidnine. Mnogo mi znači povrat doprinosa od Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida, jer pitanje je kako bih bez toga opstao – kaže on.

Babić navodi da ne može da širi svoju djelatnost, ali da usavršava ono što već ima. Ističe da mu je velika želja da nabavi mašinu za kompjutersko rezanje ključeva.

Ima dvije kćerke, ali vjeruje da njegov zanat može ostati i dalje porodični posao u današnje vrijeme kada žene s lakoćom voze i šlepere.

EuroBlic-srpskainfo.com