Na suđenju za zločine počinjene u Prijedoru, u svoju korist je svjedočio prvooptuženi Ranko Babić, navodeći kako tokom perioda navedenog u optužnici, koji je proveo u Ljubijskom bataljonu, nije imao nikakva zaduženja.
“Nikada ni u jednom zločinu nisam učestvovao, niti sam učinio ništa mimo pozitivnih vojnih propisa”, ustvrdio je Babić.
Detaljno je opisao događanja iz proljeća i ljeta 1992. godine u Prijedoru, navodeći kako je najveći dio vremena proveo u radnoj obavezi. Kazao je kako je u augustu “odlučio da se vojno angažuje jer mu je glava i glava porodice bila u pitanju”.
Objasnio je kako je “oženjen muslimankom” i da je “imao problema zbog toga”.
“Kad je dijeljeno oružje Srbima, niko mi nije ponudio oružje i niko me nije kontaktirao… kad je krajem maja u napadu muslimanskih snaga ubijeno 14 vojnika, a njih 19 ranjeno, nakon čega je 43. brigada ultimatumom tražila vinovnike. Uslijedilo je granatiranje dijelova grada u kojem su živjeli Muslimani, a od njih je zatraženo i da istaknu bijele zastave”, ispričao je Babić.
Tih je dana, u svojoj kući, prema iskazu, zbrinuo nekoliko ljudi bošnjačke nacionalnosti, nastavio je, a “početkom jula pošao je u Trnopolje, u kojem je bio sabirni centar, po oca, majku i sestru svoje supruge kako bi ih izveo i doveo kući”, što je i uradio.
Zbog toga što je pomagao i drugim Bošnjacima, ispričao je pred Sudom, “dobijao je otvorene prijetnje telefonom”, nazivali su ga “izdajicom” i “većim balijom od Alije”, za ženu su mu govorili da je “bula”, a djecu su, kako je rekao, svi izbjegavali.
“To nije bio moj rat i odlučio sam da se vojno angažujem kako bih spasio svoju porodicu”, kazao je Babić, dodajući kako je do rata bio oficir JNA u činu kapetana i da je upravo tu uniformu i oznake nosio u vrijeme angažmana u Ljubijskom bataljonu.
Upitan za okolnosti počinjenja zločina u prijedorskom kraju, odgovorio je kako je “sasvim moguće da se to dogodilo, ali da on to nije znao”.
“Da sam tamo bio, naredbom nisam mogao spriječiti, a kao čovjek – sigurno ne bih sjedio ovdje da sam pokušao”, rekao je Babić.
Na upite tužitelja Ćazima Hasanspahića, odgovorio je kako se “dobrovoljno priključio Vojsci Republike Srpske”, te da je u tadašnjoj vojnoj strukturi “poželjno bilo da na čelu bataljona ne budu školovani oficiri, nego vojnici, odnosno pripadnici Srpske demokratske stranke (SDS)”.
“Nije se vjerovalo oficirima, ali se zato slijepo vjerovalo pripadnicima SDS-a”, kazao je.
Tužiteljstvo BiH tereti Ranka Babića, Bratislava Bilbiju i Đuru Adamovića, bivše pripadnike Vojske Republike Srpske (VRS), za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Prijedora. Na teret im je stavljeno da su u augustu 1992. u zaseoku Bukvik odvojili više muškaraca bošnjačke nacionalnosti, a potom učestvovali u njihovom mučenju, zlostavljanju i ubistvima.
Nastavak suđenja zakazan je za 11. novembar, kada bi trebali svjedočiti svjedoci Odbrane drugooptuženog.
BIRN