Srna koju su Marija i Bojana Krivaja iz Busnova kod Prijedora pronašle i othranile dok je bila malo lane, i nakon dvije godine i slobodnog života u šumi skoro svakodnevno posjećuje porodicu koja ju je spasila.

Na dan kada je prvi put srela malu Mariju, srna koja će dobiti ime Micika, imala je meko, nježno krzno i drhtave noge koje tek uče korake, ali i čvrstu volju za životom.

Priča o prijateljstvu između djeteta i životinje počela je u jednom skrivenom šumarku u selu Busnovi, nadomak Prijedora, kada je mala Marija Krivaja zajedno sa majkom Bojanom otišla da se prošeta šumom, i ne sluteći da će upravo tu pronaći biće koje će joj postati vjerni krzneni prijatelj.

Bio je topao proljećni dan kada su u maju 2018. godine pronašle usamljeno lane, koje se vjerovatno nekako izgubilo u šumi dok je krdo srna odlutalo dalje, ili su majku srnu napali divlji psi što se po pričama lovaca često događa.

Prijedor: Lane Micika vratilo se Mariji u zagrljaj

“Lane je bilo slabašno pa smo ga odnijele kući, pazile, čuvale i hranile mlijekom,” ispričala nam je Bojana Krivaja, Marijina majka. U danima koji su uslijedili rodilo se veliko prijateljstvo između ove porodice i plemenite životinje koja će dobiti ime Micika.

Micika se u domaćinstvu Krivaja tada zadržala sve do marta naredne godine da bi nakon toga netragom nestala i nije se pojavljivala puna tri mjeseca, te su svi već pomislili da je više neće vidjeti.

Ali da je prijateljstvo pravo, samo onda kada traje, pokazala je i ova vjerna životinja koja se nakon tri mjeseca, u julu 2019. godine, vratila u zagrljaj svoje drugarice Marije i od tada je više nije ostavljala.

Da Micika sada slobodno živi i prirodi svjedoči i to što je u divljini stekla potomstvo. Nevjerovatno je da je svoje mladunče takođe dovela da upozna porodicu koja ju je spasila.

Djevojčica Marija nikada neće zaboraviti dan kada je Micika pred kuću ponosno dovela svoje prvo lane!

„Otkako je Marija napunila šest godina i krenula u školu , njena drugarica koja je sada već odrasla srna je često ispraća. Jednom je dovela svoje lane pred kuću, a sada je ponovo skotna. Mi je nikad nismo zatvarali i puštamo je da uživa u prirodi, a ona već zna da se uvijek ima gdje vratiti, pa se sada skoro svakodnevno i vraća,“ ispričala nam je Bojana Krivaja, Marijina majka koja je od samog početka svjedok prijateljstva i sreće svog đaka prvaka i umiljate životinje.

Ona nam je ustupila i fotografija koje svjedoče o prijateljstvu Micike i Marije.

Micika je zapamtila prvi gutljaj mlijeka iz dječijih ručica, pamti sigurno komadiće hljeba i slatkiše, koje joj je Marija svakodnevno donosila, sjeća se i djevojčicinog četvrtog rođendana i odlazaka u školu.

Priča iz Busnova zvuči kao bajka ali je dokaz da su pažnja i ljubav koje je Marija poklonila životinji izrodile istinsko prijateljstvo koje traje već više od dvije godine i pokazuje da se pravi prijatelji ne grle rukama već srcem.

mondo.ba