Utočište se finansira isključivo od donacija i organizacija. Trenutno su četiri osobe svakodnevno angažovane, ali tu je i desetak volontera koji se uključuju na sedmičnom i mjesečnom nivou i pomažu u radu.
Već osam godina u prijedorskom Prihvatilištu za pse “Spas”, koje ima za cilj zaštititi i udomiti napuštene i ugrožene pse, angažovani su volonteri. Vjeruju da su ove životinje oduvijek bili i ostali najvjerniji prijatelji čovjeka.
Zajednička im je ljubav prema njima. A kako se obično slični prepoznaju tako su se i oni našli na istom mjestu, s istim ciljem – spašavati pse lutalice i obezbijediti im dostojanstven život. U ovom prihvatilištu, osnovanom prije osam godina u selu Zecovi, trenutno je utočište pronašlo njih 250, a 50 ih je u privremenom smještaju, odnosno “na čuvanju” kod volontera dok se ne oslobodi mjesto ili dok ne prime revakcinu, nakon čega, zaštićeni, dolaze u ovu ustanovu.
Psi, koje sudbina nije štedila, najčešće neželjeni, nažalost i često zlostavljani, ovdje stižu na razne načine. Najčešće, članovi istoimenog Udruženja za zaštitu životinja sami ih pronalaze, a nerijetko i ljudi pozovu da ih dođu preuzeti. A kada stignu na ovo mjesto, dobiju hranu i veterinarsku njegu. I ono najvažnije – brigu i ljubav.
Finansiraju se od donacija dobrih ljudi
“Željeli smo da prije svega lutalice, dobiju priliku za humano zbrinjavanje, umjesto odvođenja u šinteraj, u kojem su često držani u nehumanim uslovima i mnogi su završavali tragično. Tako smo odlučili da napravimo utočište za njih po evropskim standardima, u skladu sa Pravilnikom o osnivanju skloništa i Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja BiH”, objašnjava nam predsjednica udruženja, Ina Ritan.
Dodaje kako je cilj utočišta adekvatno zbrinjavanje napuštenih i ugroženih pasa. Kako kaže, prije svega žele da oni dobiju odgovarajući tretman, ali i ljubav.
Utočište se finansira isključivo od donacija i organizacija. Trenutno su četiri osobe svakodnevno angažovane, ali tu je i desetak volontera koji se uključuju na sedmičnom i mjesečnom nivou i pomažu u radu.
“Ono što je bitno naglasiti je da niko od nas nije zaposlen i ne dobija naknadu za svoj rad, odnosno, svi su uključeni u ovo volonterski, a svima je glavni cilj dobrobit i blagostanje životinja. Naše udruženje se finansira isključivo od donacija dobrih ljudi i organizacija”, navodi naša sagovornica.
Pandemija usporila proces udomljavanja
Cilj je da svaki pas, koji stigne na ovo mjesto, dobije priliku za udobniji život, u novoj porodici. Ipak, pandemija virusa korona usporila je proces udomljavanja.
“Kod nas se broj pasa povećao jer su vlasnici ili umrli ili su ih napuštali jer više nisu imali mogućnosti da ih drže. Zbog epidemioloških mjera ljudi iz inostranstva, koji su željeli da ih udome, nisu mogli da dođu zbog ograničenja kretanja. Porast udomljavanja imali smo u proteklih mjesec dana jer je realizovano čak osam na lokalnom nivou, što je za nas bila velika radost”, priča nam Ina.
Ističe da je njihova parola: “Ne kupuj, udomi” jer je besmisleno kupovati pse, kada ih toliko divnih i napuštenih nestrpljivo čeka da pronađu svoj dom i porodicu.
Kako udomiti?
Procedura oko zbrinjavanja zasniva se na ugovoru o odgovornom vlasništvu i provjeri doma u koji bi trebalo da dođe do usvajanja.
“Životinja se ne smije držati na lancu, u boksu ili u neograđenom dvorištu u bilo kojoj fazi života. Mi dolazimo u provjeru, zahtijevamo redovno slanje fotografija, izvještavanje o zdravlju i stanju psa. Međutim, mnogi se zbog toga pobune i odustanu od udomljavanja i kažu nam da tražimo iste uslove kao za dijete”, otkriva predsjednica “Spasa”, dodajući kako je to možda istina, ali i da se oni prema svim živim bićima odnose ravnopravno, poštuju njihov život i žele da ga provedu kvalitetno – srećni, zdravi i bezbjedni.
U prihvatilištu kažu da su svjesni kako ne mogu svi biti udomljeni, ali da je uprkos tome njihov cilj da oni koji ostaju nezbrinuti, imaju dobre uslove za život.
Sudbina većine pasa pogodila je aktiviste. Pronalazili su ih nastradale od ljudske ruke, oružja i objesti, a bilo je i primjera kada su ovi volonteri uspjevali spasiti čak i pit bulove koji su učestvovali u borbama pasa. Nerijetko, u rad prihvatilišta uključena su i djeca i srednjoškolci, kojih takođe ovdje volontiraju.
A volontera ima iz raznih struka – od profesora, pravnika do studenata. Ljubav prema životinjama i empatija okupili su ljude iz različitih branši, različitih starosnih dobi i nacionalnosti.
Pomoći životinji je ljekovito
Moglo bi se čak reći da pomažu jedni drugima. Prvo volonteri spasavaju pse, a onda im oni svojom ljubavlju i vjernošću, mijenjaju život.
“Svakodnevni angažman u radu sa životinjama je dar i blagoslov sam po sebi. On liječi i iscjeljuje dušu. Najizazovniji dio tog posla je komunikacija sa ljudima koji žele da ih se riješe, zlostavljaju ili ne drže u adekvatnim uslovima. Međutim rad sa njima i druženje, sve nas ispunjava i vraća nam pozitivnu energiju”, zaključuje Ritan.
I zato, ako volite i želite psa, uputite se prema Zecovima. I ne kupuj, već udomi!
agroklub.ba
