Na suđenju za zločine počinjene na području Prijedora, svjedokinja Tužilaštva Bosne i Hercegovine izjavila je da je posljednji put vidjela supruga i sina u noći kada ih je odveo optuženi Sabahudin Kajdić sa Boškom Mudrinićem i još dvojicom vojnika.
Svjedokinja Mevla Delkić kazala je da su u noći 15. jula 1992. godine četiri vojnika došla u njenu kuću i naredili da njen muž i sin krenu s njima. Vidjela je, kako je rekla, optuženog Kajdića i prepoznala glas Boška.
“Oni izlaze i ruke stavili uz zid, ja pogledam s desne strane moje kuće, stoji kraj kuće Saša”, kazala je Delkić, dodavši da je glas Boška prepoznala jer ga je sretala ranije u trgovini i na ulici.
Delkić je rekla kako je Kajdića upoznala nekoliko dana ranije, kada ga je Sunita Krupić dovela u njihovo dvorište. Tu je, kako je kazala, zapamtila da se okretao po dvorištu i gledao.
“Nosio je vojničko odijelo, imao pušku, veliku bradu do pola prsa, braon boje”, prisjetila se Delkić izgleda optuženog.
Ona je potvrdila da je ranije na davanju iskaza u Tužilaštvu prepoznala optuženog u fotoalbumu.
Na upit branioca Saše Dakića o njenom saznanju da je neko vidio njihova tijela na raskrsnici u blizini, svjedokinja je kazala da su joj takve izjave bolne “kao nož u srce kad zabodu”, rekavši da je u noći njihovog odvođenja, nakon ulaska u kuću čula pucanj.
“Ja sam čula pucanj i sva se protresla. Kad umrla nisam tad”, prisjetila se ona.
Kazala je kako je te noći posljednji put vidjela supruga i sina.
“Ma, kakvi, ni glasa, ni išta… Kako su otišli na moje oči, od tada ih čekam… A nikad ih dočekala nisam”, rekla je Delkić.
Tužilaštvo BiH tereti Kajdića da je, kao pripadnik Treće čete Prvog bataljona 43. prijedorske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u odvođenju, ubistvu i fizičkom zlostavljanju civila iz mjesta Gornja Puharska.
Lejla Silović, kćerka Mevle Delkić, kazala je kako je bila u drugoj sobi kada su vojnici došli po njenog oca i brata, ali da je sve čula. Ona je dan poslije, na prijedlog komšija, otišla u policiju kako bi prijavila nestanak osoba i zatražila pomoć.
“On je nazvao nekoga i razgovarao s njim. Kad je završio razgovor, pogledao me i rekao: ‘Ja se izvinjavam, ali oni su istu noć likvidirani’”, prepričala je svjedokinja.
Na upit branioca Dakića da li je pitala policajca s kim je razgovarao, svjedokinja je kazala da od šoka nije imala hrabrosti.
Svjedokinje su saslušane putem videokonferencije uz pomoć Međunarodne pravne pomoći Kraljevine Belgije.
Suđenje će se nastaviti 16. februara.
BIRN – detektor.ba