Svjedočeći u svoju korist, Đuro Adamović, kojem se sudi za zločin počinjen na području Prijedora, ispričao je kako je u avgustu 1992. godine učestvovao u akciji u kojoj mu je bio zadatak da obezbjeđuje područje oko šume Kestenište.

Adamović je rekao da je bio pripadnik vojske u selu Ljeskare i da je u avgustu 1992. bila akcija pretresa šume Kestenište, gdje se nalazi i zaselak Bukvik, u kojem je, prema optužnici, ubijeno i zlostavljano više muškaraca bošnjačke nacionalnosti.

Prema riječima optuženog, kod Doma u Ljeskarama okupilo se stotinjak vojnika, a komandant Ljubijskog bataljona Rade Bilbija im je kazao da se u pretres ide zbog dojave da se u Kestenište prebacila grupa “Zelenih beretki” iz Kureva i Hambarina.

Adamović je rekao da je osim vojnika iz Ljeskara, u akciji učestvovao i Interventni vod Ranka Gnjatovića, te drugi vojnici iz Ljubije i Miske Glave. On je kazao da je Interventni vod bio smješten u Domu u Ljeskarama, ali da nije poznavao pripadnike.

Naveo je da im je rečeno da će vojnici iz Ljeskara obezbjeđivati područje oko šume, a da će u pretres šume ići Interventni vod i drugi pripadnici vojske.

Optuženi je rekao da je ujutro krenuo s komšijama Radovanom Grbićem i Vojislavom Gligićem i da su se zaustavili kod igrališta pored pruge. Tu su, kako je naveo, ostali negdje do podneva i, kako se ništa nije dešavalo, krenuli su nazad.

Kazao je da su se vraćali istim putem i da su sretali dosta vojnika. Naveo je da su u šumi, na skretanju za Kadiriće, čuli “gužvu” i da su pitali jednog vojnika šta se dešava, a da im je on rekao da idu da vide.

Adamović je kazao da su Grbić i Gligić ostali, a da je on otišao prema Kadirićima. Tamo je, kako je rekao, vidio vojnika koji se penje na kuću i govori: “Evo gdje su spavali, evo metaka.”

Optuženi je naveo da je otišao u podrum, gdje su bili žene i djeca, ali je u tom trenutku njegov branilac Radovan Stanić zatražio isključenje javnosti zbog spominjanja određenih imena.

Nakon što je suđenje ponovo otvoreno za javnost, Adamović je pričao kako su se čuli rafali i kako je potrčao, te na skretanju našao Grbića i Gligića. Kazao je da je neko rekao kako su tri pripadnika “Zelenih beretki” pretrčala, ali da je šuma bila gusta i da niko nije smio tamo ući.

Optuženi je kazao da su nakon sat vremena krenuli nazad. Rekao je da je prišao da se pozdravi sa Ademom Borovcem kod njegove kuće.

Na susjednoj kući, kako je posvjedočio, bila su otvorena vrata i vidio je optuženog Ranka Babića kako sjedi. Naveo je da Babića nije vidio kod kuće Kadirića.

Adamović je sa Rankom Babićem i Bratislavom Bilbijom optužen za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Prijedora. Njima je, kao bivšim pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS), na teret stavljeno da su u avgustu 1992. u zaseoku Bukvik odvojili više muškaraca bošnjačke nacionalnosti, a potom učestvovali u njihovom mučenju, zlostavljanju i ubistvima.

Na pitanje kada je čuo za ubistvo Emsuda i Smaila Kadirića, Adamović je odgovorio da je, kada je počeo proces protiv njega, shvatio da je Emsud taj što ga je vidio.

Na pitanje tužioca Ćazima Hasanspahića, optuženi je kazao da je Kestenište udaljeno dva i po kilometra od njegovog sela, ali da je na to područje išao moža samo jednom.

Sutkinju Miru Smajlović interesovalo je zbog čega je Adamović otišao prema Kadirićima, iako su druga dva vojnika sa kojima je bio ostala na skretanju.

“Vojnik je rekao: ‘Idite pa vidite’… Đavo me nanio”, odgovorio je optuženi.

Adamović je ispričao kako je jedne prilike ispred Suda BiH Senad, sin Smaila Kadirića, pitao drugooptuženog Bilbiju zašto su to uradili. Kada mu je Bilbija rekao da nije ništa kriv, Senad ga je pitao: “Kako nisi kad sam te ja držao na nišanu?” Adamović je kazao da je Bilbija ponovio da nije kriv za taj događaj, a da mu je Senad rekao da onda kaže ko jeste, ali da mu je drugi brat rekao da više ne razgovara s njima.

Adamović je tokom svjedočenja kazao da nikad nije imao problema s ljudima druge nacionalnosti, navodeći da su mu i brat i sin oženjeni Bošnjakinjama.

Suđenje se nastavlja 28. aprila.

detektor.ba