Od trenutka kada je “Rudar-Prijedor” sporazumno raskinuo ugovor sa šefom stručnog štaba Borisom Savićem, krenula je “licitacija” o tome ko bi mogao da ga naslijedi.
Kao najozbiljniji kandidat u fudbalskim krugovima se spominje Branislav Krunić, koji je nakon uspješne igračke karijere kao trener vodio “Željezničar Sport Tim” i “Borac” iz Banjaluke te “Krupu” iz Krupe na Vrbasu.
Treba reći da on posjeduje UEFA profi licencu.
Osim njega, kao mogući Savićevi nasljednici navode se Darko Nestorović, koji je nedavno napustio “Radnik” iz Bijeljine, Vlado Jagodić koji je vodio više klubova te sigurno najzvučnije ime, Ljubinko Drulović.
Nestorović je u Prijedoru ostavio dubok trag jer je svojevremeno “rudare sa Sane” uveo u Premijer ligu, Jagodić je nekada nosio zeleno-crni dres, dok je Drulović vodeći U19 reprezentaciju Srbije osvojio titulu šampiona Evrope.
Međutim ako pitate fudbalsku javnost, navijače i sportske radnike u našem gradu, stav je prilično jasan, “Rudaru” treba domaći trener.
Srđan Marjanović-trener juniora “Rudar-Prijedora”, Nedžad Žerić-trener “Kozare” iz Gradiške i Zoran Bujić-trener “Borca” iz Kozarske Dubice, trojica su Prijedorčana koji su moguća rješenja.
Marjanović je najmlađi od njih, u klubu je, već dva puta je juniore Prijedorčana uvodio u Omladinsku Premijer ligu a nedavno je krenuo sa školovanjem za profi licencu.
Druga dvojica kandidata imaju ugovore u svojim klubovima i dobro im ide, međutim izazov ulaska u najviši rang takmičenja, kome teže Prijedorčani, sigurno je primamljiv.
Žerić je na terenu ostavio dubok trag u “Rudar-Prijedoru”, ima profi licencu, vodio je klub u sezoni kada se prognozirala borba za opstanak, a ostvario je odlične rezultate.
Bujić je takođe bivši igrač, vodio je mlađe kategorije i posljednji je trener koji je “Rudar-Prijedor” uveo u Premijer ligu 2015. godine, ima “A” licencu.
Treba biti pošten pa reći da o novom treneru treba da odlučuje uprava kluba, a ne čaršija ili navijači, ali isto tako uprava treba barem malo da oslušne šta misli prijedorska sportska javnost, naročito ona fudbalska.
Bez želje da osporava stručnost bilo kojeg od pomenutih kandidata, ili možda nekog o kojem se još “ne priča”, potpisnik ovih redova u jedno je siguran.
Posljednja trojica su u stvari prva trojica o kojima bi trebalo razmišljati, jer svaki od njih ima neku svoju posebnu vezu sa “Rudar-Prijedorom” koja mu daje prednost u odnosu na druge.
Prijedor nije toliko veliki grad da svoje igrače i trenera vrlo često gleda kako brane boje drugih ekipa, ne zato što možda oni ne žele da igraju za “Rudar” ili ga vode, već zato što najčešće nisu dobili priliku koju su zaslužili.
Onda se vjerovatno neće desiti da poraze u posljednja dva prvoligaška kola “potpisuju” upravo Prijedorčani, Emanulah Blažević u dresu “Leotara” i Borislav Topić kao član “Borca”.
Da je kojim slučajem mrežu “rudara sa Sane” u subotu zatresao mladi Mile Kovačević, ironija bi bila potpuna, jer se radi o pozajmljenom igraču “Rudara” koji je zimus stigao na “Đolove”.
U danu kada se širom Evrope priča o Superligi najbogatijih fudbalskih klubova, kada navijači “Mančester Junajteda” i “Liverpula” vjerovatno prvi put imaju zajedničko, negativno mišljenje o istoj, kada mnogi žele da se utakmice najboljih ne pretvore samo u mašineriju za pravljenje novca i profita, možda bi i uprava “Rudar-Prijedora” mogla prvo da pogleda u “svoje dvorište” u potrazi za novim trenerom, pa tek onda krene dalje.
Tekst – www.prijedordanas.com
Foto – ilustracija