Na suđenju Sabahudinu Kajdiću za zločine počinjene u Gornjoj Puharskoj, vještak Tužilaštva Bosne i Hercegovine kazao je da je obdukcijom ekshumiranih tijela utvrđeno da su oskudnog skeleta i da imaju rupičasta oštećenja koja sugerišu na ranjavanje projektilom.
Dževad Durmišević, vještak sudsko-medicinske struke, rekao je da je obdukcijom tijela Saida Pašića utvrđeno da nedostaje polovina posmrtnih ostataka, ali da je drugo ekshumirano tijelo pronađeno u nešto boljem stanju.
“Ti projektili su prošli kroz džemper, majicu, trenerku, u tom slučaju projektili su oštetili vitalne organe grudnog koša. Najvjerovatnije da je u tom trenutku došlo do oštećenja grudnog koša, trbuha i zdjelice”, kazao je Durmišević.
On je objasnio da, zbog lošeg stanja u kojem su pronađeni posmrtni ostaci, ne može sa sigurnošću utvrditi uzrok nastanka smrti, niti da li su povrede nastale prije ili poslije smrti.
Posmrtni ostaci Ishaka Čirkića su kompletniji, rekao je vještak, objasnivši da su obdukcijom utvrđene prostrijelne rane s leđa.
“Na džemperu imamo rupičaste defekte, sedam defekata sprijeda i sedam straga, s tim da su otvori naprijed veći, što ukazuje da je projektil ušao s leđa, jer je uvijek izlazni trag veći”, kazao je vještak.
Optužnica tereti Sabahudina Kajdića da je, kao pripadnik Treće čete Prvog bataljona 43. prijedorske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u odvođenju, ubistvu i fizičkom zlostavljanju civila iz mjesta Gornja Puharska.
Na suđenju, tužilac Ahmed Mešić je pročitao iskaz preminulog svjedoka Vahida Blaževića, koji je naveo da je tokom boravka u logoru “Omarska” vidio kako zatvorenike tjeraju da idu na zakopavanje tijela u Tomašicu, zajedno za kamionom i mašinom.
On je nekoliko dana bio zatočen u logoru, u kojem je, kako je pročitao Mešić u iskazu, samo jednom jeo, nakon čega je saslušan i uz propusnicu pušten kući. Par dana nakon što je došao kući, vidio je da se u školi smjestila vojska.
“Od dolaska ovih vojnika počela su premlaćivanja, maltretiranja, odvođenja”, pročitao je Mešić u iskazu, navodeći da su najgori od vojnika bili Sabahudin Kajdić i Boško Mudrinić.
Mešić je, čitajući iskaz, kazao da su jednu noć odvedeni Pašić i Čirkić, a da su tijela pronađena na obližnjoj njivi, nedaleko od kuće. Blažević je u iskazu naveo da je čuo da su ispred kuće tu noć viđeni Boško i Saša.
“U januaru 1993. godine saznajem od poznanika da se Boško raspituje za mene i gdje živim, a koga on stavi na spisak, njega više nema”, stoji u iskazu, uz objašnjenje da je nakon toga napustio Gornju Puharsku s porodicom.
Mešić je tokom suđenja pročitao iskaz svjedoka Abaza Delkića, koji je naveo da je s dolaskom vojske u obližnju školu počelo maltretiranje, mučenje, premlaćivanje i odvođenje muškaraca.
“Jedne prilike, dok sam stajao ispred kuće, naišao je Saša, repetirao prema snahi i zatražio da mu predam novčanik, u kojem je bilo nešto novca, zaprijetio je da o tome nikome ništa ne govorim”, pročitao je Mešić.
Delkić je u iskazu naveo da je tokom zatočeništva u logoru “Omarska” bilo oko 1.000 do 1.500 zatočenika, a da je za šest dana, koliko je bio u Omarskoj, ubijeno oko 600 logoraša.
On je u iskazu naveo da je kroz razgovor sa Hasanom Zenkićem čuo da bi se na lokalitetu Glina mogla nalaziti masovna grobnica, jer su vidjeli kako odlazi kamion iza kojeg ostaje crveni trag, a da mašina radi po nekoliko sati dnevno.
Suđenje će se nastaviti 27. maja.
detektor.ba