Predsjednik Gradskog odbora SNSD-a Prijedor Saša Bursać javnosti se obratio saopštenjem gdje se pita za koga je u Prijedoru Radovan Karadžić niko i ništa.

To je svojevrstan odgovor na pitanje Maje Dragojević – Stojić iz SDS-a Prijedor koje je uputila svojim sljedbenicima da li znaju da je Karadžić zločinac?

Današnje saopštenje koje potpisuje Bursać, prenosimo vam u nastavku u cijelosti.

Za koga je u Prijedoru Radovan Karadžić niko i ništa?!

Naslov postavlja pitanje, odgovor znaju u prijedorskom SDS-u! Nedavno sam pročitao da je Maja Dragojević- Stojić, uvažena povjerenica okrnjenog SDS-a u Prijedoru, svoje sljedbenike na jednom od sastanaka mjesnog odbora stranke pitala “da li oni znaju da je Karadžić ratni zločinac”? Ležerna konstatacija bila je odgovor na pitanje zašto poslanici SDS u Narodnoj skupštini Republike Srpske nisu glasali protiv oduzimanja povelje Radovanu Karadžiću. Nisam iznenađen odgovorom, upravo mi to i liči na sadašnji SDS, koji se u ime “političke budućnosti stranke”, tako lako odriče svog bivšeg lidera, ali i svojih ljudi. Nisam iznenađen, ali sam zgrožen činjenicom da ni jednom i nigdje nisu pokazali bilo kakvu brigu za čovjeka koji im je nekad bio um i razum, a danas samo ratni zločinac.

Nisam vidio da je bilo ko od sadašnjih “umnih” glava koje sjede u Predsjedništvu SDS-a i ovu stranku vode u “sigurnu” evropsku budućnost, makar zabrinuto prokomentarisao vapaj Radovanove kćerke Sonje, nakon što joj je otac završio u engleskom kazamatu, u zatvoru prepunom seksualnih manijaka i serijskih ubica od kojih je jedan poznat po nadimku Јorkširski trbosjek.

U tom zatvoru, prepunom nezdravog azbesta, Karadžiću je sve uskraćeno, pa i vjerska prava. Očito po povjerenici prijedorskog SDS-a, koja je lični izbor Mirka Šarovića, koja konstatacije o Kraadžiću kao ratnom zločincu, poput lekcija dijeli čak i na sastancima mjesnih odbora SDS-a, to ne smeta, jer je on po njoj samo ratni zločinac. Pitam članove SDS-a na čelu sa Majom Dragojević, da li je moj predsjednik Milorad Dodik, u svojstvu srpskog člana i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH trebao da piše sudiji Agiusu u pokušaju da ga odgovori da Karadžića ne šalje na ostrvo, ili je to trebao uraditi predsjednik, evropejac SDS-a Mirko Šarović, možda čak na njenu inicijativu i inicijativu ostalih članova Predsjedništva SDS-a. Iz te evropske kafane, koja sebe zove SDS, jedino iskreno izuzimam Milovana Cicka Bjelicu koji nedavno reče da se SDS u ovom slučaju ponaša kao da se stidi svoje prošlosti.

Znam da će ovo moje pismo izazvati lavinu reakcija, prvenstveno SDS-ovih poslušnika koje je Maja izabrala za koordinatore, malih botova koji samo čekaju mig svoje šefice da me napadnu. Neka, botovi rade po nalogu, a kada im uzmete zbir godina i onoga što su postigli u svom životu, velika je i kutija šibica da sve to napišu. Brojaće mi crvena krvna zrnca, blatiti moje prijatelje, vjerovatno i porodicu, izmišljaće priče o Šumskom gazdinstvu, kako se šuma nemilice siječe, a opet ne pošumljava, ali neka… Ostavljam im prostor da od srca urade što žele. Na moju sreću ne mislim kao povjerenica SDS-a, i nemam ni jedan razlog da se stidim prošlosti Republike Srpske, za razliku od sadašnjih voždova SDS koji vjeru prodaju za večeru.

Samo jedno mogu da konstatujem – SDS je nekada bio politička partija, danas je to politički otpadak, koji zarad ličnih interesa istinske članove stavljaju na marginu, a nove pulene i marionete podižu na tron.

To što napadate SNSD i sve ljude koji vam stoje na putu nije nimalo čudno, samo da znate pljuvati i lagati nije dobro! Imali ste vi još Predsjednika i povjerenika koji ništa drugo nisu ni znali raditi i pitam Vas gđe su vam sada? Sjetite se one narodne koja govori “o zlu raditi, a dobru se nadati”. Kako vam je preko noći odjednom DNS dobar, a do skoro ste pisali i pričali da su najveće zlo grada.

U šta ste se to pretvorili vi iz SDS-a, u bezidejnu trač stranku koja je odavno izgubila kompas. Nije ni čudo što pljujete po nama, kada ne poštujete najistaknutije članove, a očekujete da neko poštuje vas.