„Što ne bi bila kandidat? Šta ima veze? Uzmeš za dva-tri ljetovanja, zimovanja, briga te“, kaže mi nedavno poznanik. On dolazi iz velike političke partije, ima iza sebe izbornih ciklusa možda koliko i ja kao novinarka, i važi – kako među svojima, tako i među rivalima – za vrhunskog majstora igre koja počinje na dan izbora u 19.00 časova, nakon što se biračka mjesta zatvore.

Prijedor će prvi put imati prijevremene izbore za gradonačelnika. Predizborna kampanja traje 15 dana – upola manje nego kada su redovni izbori. Kandidata je gotovo pet puta više nego na redovnim lokalnim izborima održanim prošlog novembra, a ako se uzme u obzir da je jesanas jednog kandidata imao SNSD, a po jednog SDS i DNS – koji sada imaju jednog zajedničkog /uz, formalno, i PDP/, onda je broj kandidata sada i sedam puta veći nego prije godinu dana. Odakle onda, odjednom, toliki interes za učešće u trci za najvišu dužnost u lokalnoj zajednici? Zašto je većina učesnika na predstojećim izborima preusmjerila ambiciju sa odborničkog na mandat gradonačelnika? Odakle ambicija za kandidaturu kada se imaju u vidu rezultati koje je većina ostvarila lani? Kako objasniti da neko iznova učestvuje na izborima, a na prethodnima je dobio glasova za stidjeti se do kraja života?

Zato, najprije upoznajmo junake ove priče, redoslijedom koji su juče dobili žrijebanjem i kakav će se pred građanima Prijedora naći na biračkim listićima 12. decembra. Ustvari, saznajmo njihova imena, a od njih 14, neke ćemo u predizbornoj kampanji i vidjeti. Tipujem 4 od 14.

1.Mladen Unijat – nezavisni kandidat – nije učestvovao u izborima 2020.
2.Danijel Simatović – nezavisni kandidat – za učešće na izborima 2020. se izjasnio kao nacionalna manjina i bio kandidat BOSS – Bosanske stranke Mirnes Ajanović, te osvojio 2 /dva/ glasa.
3.Slobodan Javor – kandidat SNSD-a – na izborima 2020. osvojio mandat u Skupštini grada Prijedora sa 5.228 glasova, a njegova stranka 8.326 za taj nivo vlasti.
4.Zoran Grbić – kandidat Otadžbinske stranke – na izborima 2020. bio nezavisni kandidat za odbornika i osvojio 0 /nula/ glasova.
5.Danijela Đurić – kandidatkinja Lijevog krila – za učešće na izborima 2020. se izjasnila kao nacionalna manjina i bila nezavisna kandidatkinja za odbornika, te osvojila 1 /jedan/ glas. Stranka Lijevo krilo, koja ju je sada kandidovala za gradonačelnicu, lani je imala jednog kandidata na odborničkoj listi /od mogućih 35/. Njegovo ime je Zoran Drljić i osvojio je tada 2 /dva/ glasa, a stranka ukupno 3 /tri/.
6.Marko Kaurin – kandidat Kruga – nije učestvovao u izborima 2020. Stranka Krug, koja ga je sada kandidovala za gradonačelnika, lani je imala jednu kandidatkinju na odborničkoj listi /od mogućih 35/. Njeno ime je Jasna Kojić i osvojila je tada 0 /nula/ glasova.
7.Vjekoslav Krneta – nezavisni kadnidat – za učešće na izborima 2020. se izjasnio kao nacionalna manjina i bio kandidat Novog doba, te osvojio 1 /jedan/ glas.
8.Slađana Radaković – nezavisna kandidatkinja – kao nezavisna kandidatkinja lani sa 1.091 glasom osvojila odbornički mandat.
9.Zlatko Josić – kandidat Demokratskog centra Republike Srpske – nije učestvovao u izborima 2020. Stranka koja ga je sada kandidovala za gradonačelnika, lani je imala jednu kandidatkinju na odborničkoj listi /od mogućih 35/. Njeno ime je Radmila Srdić i osvojila je tada 3 /tri/ glasa, za jedan manje od stranke.
10.Saša Stupar – nezavisni kandidat – nije učestvovao u izborima 2020.
11.Goran Predojević – kandidat koalicije DNS-a, SDS-a i PDP-a „Za naš Prijedor“ – na izborima 2020. osvojio mandat u Skupštini grada Prijedora sa 4.021 glasa, a njegova stranka 7.092 za taj nivo vlasti /SDS 3.175 glasova, a PDP 1.822 glasa/.
12.Miloš Janjetović – kandidat Re-balansa – nije učestvovao u izborima 2020. Stranka koja ga je sada kandidovala za gradonačelnika, lani je imala jednu kandidatkinju na odborničkoj listi /od mogućih 35/. Njeno ime je Ilijana Golubović i osvojila je tada 20 glasova, koliko i stranka.
13.Lidija Radić – kanidatkinja SNS FBiH – Samo najbolji idu naprijed – nije učestvovala u izborima 2020. godine. Stranka koja ju je sada kandidovala za gradonačelnicu, lani je imala jednu kandidatkinju na odborničkoj listi /od mogućih 35/. Njeno ime je Sanja Marić i osvojila je tada 2 /dva/ glasa, koliko i stranka.
14.Ilija Mamić – kandidat Radničke partije – nije učestvovao u izborima 2020. godine. Stranka koja ga je sada kandidovala za gradonačelnika, lani je imala jednu kandidatkinju na odborničkoj listi /od mogućih 35/. Njeno ime je Milena Vukojević i osvojila je tada 5 /pet/ glasova, za četiri manje nego stranka.

Na redovnim lokalnim izborima 2020. učestvovalo je 46 političkih subjekata u utrci za lokalni parlament, od kojih je deset prešlo cenzus. Od preostalih 36, četiri su osvojila trocifren broj glasova, sedam dvocifren, a od dvadeset i pet političkih subjekata kojima se povjerenje građana mjeri jednocifrenim brojem glasova, četiri su uspjela dobiti 0 /nula/ glasova.

Na listi nacionalnih manjina, osim što je uvijek zanimljivo vidjeti ko se sve i srpstva odriče da bi na ovoj listi bio, od 19 kandidata prva dva zajedno imaju 366 glasova, a svih ostalih 17 kandidata imaju 61 glas zajedno.

Za razliku od odborničkih lista, na listama kandidata za gradončelnike gužve nije bilo. Tri najveće stranke – SNSD, DNS i SDS – imale su po jednog kandidata i to je bilo to. Sada, pak, kad se ne biraju odbornici, sve ono što se tada bilo tamo slilo, sa zadatkom, našlo se sada među kandidatima za gradonačelnike. Mora negdje, a nema gdje drugdje. Jer ideja vodilja je jedna: svaki učesnik u izbornom procesu dobija jednak udio u biračkim odborima. Velike stranke prave male stranke da preko njih povećaju svoju zastupljenost u biračkim odborima. Nema ništa nezakonito u registrovanju stranke i prijavljivanju ili stranke ili nezavisnog kandidata za učešće u izborima. Problem je što se mora dati ime, nečije ime, ne može anonimno. Kome je to normalno i prihvatljivo, neka je spreman na to da mu je ime – u ulozi na koju je pristao – javnosti dostupno jednim klikom. /Za potrebe ovog teksta poredili smo samo 2020. godinu sa ovom, a rezultati, kao i učesnici svih prethodnih izbora, dostupni su na stranici CIK-a BiH./ Od naših 14 kandidata, četiri su mi imena poznata kao novinarki kojoj će ovo biti 12. izbori. To, naravno, ne isključuje mogućnost da je deset preostalih kandidata sada poželjelo da se ozbiljno politički afirmiše i da će ih javnost sada i upoznati. Njima će od 27. novembra biti otvorena vrata svih medija i pred nama je da vidimo kako će se predstaviti, čime će pridobiti glasače, kakvi su im programi, u šta vjeruju. Ili – za mene lično hit je kandidat pod rednim brojem sedam i jedva čekam da čujem odgovor na pitanje zašto na društvenim mrežama dijeli promo svog rivala. /Vidi sliku./ Ili to nije on nego neko drugi, samo sa istim imenom i prezimenom. Ako nije, u opasnosti smo da sve ovo postaje normalno i prihvatljivo i da se ni ne pokušava sakriti ni pretvarati se da je drugačije.

Jučerašnja sjednica CIK-a BiH, na kojoj su obznanjena imena svih kandidata, riješila je i prigovore koje je jedna kandidatkinja uputila CIK-u zbog, kako je navela, prijevremenog predstavljanja druga dva kandidata. CIK je prigovore odbacio – ne zato što u medijskim sadržajima nije bilo prijevremenog predstavljanja, nego zato što u tom momentu to nisu formalno i zvanično bili kandidati – CIK je njihovu kandidaturu – kao i svih ostalih kandidata – ovjerio tek juče.

Sat prije početka ove sjednice CIK-a, u Prijedoru su predstavnici Gradske uprave i jedne privatne firme upriličili izjave za medije na Trgu majora Zorana Karlice o puštanju besplatne Wi-Fi zone u centru grada. Prilazi stariji čovjek, uperi prst u radnika Gradske uprave i kaže: „Evo, to je taj koji je pokupovao sav Kozarski!“

Kolegama iz lokalnog javnog medija već drugi se put u razmaku od nepun mjesec dana dešava jedna sramotna situacija koja ne pamtim da se desila u ovom gradu otkad se bavim ovim poslom. Duboko vjerujem da su u takvu situaciju dovedeni mimo njihove volje i htijenja, ali teret sramote nose oni, a ne ljudi sumnjivog morala, manjka kapaciteta i viška samopouzdanja izvan ove kuće čiji pokušaji držanja medija pod kontrolom imaju katastrofalne posljedice za 1) za same medije – vežu se ruke ljudima koji znaju raditi ovaj posao; 2) za javnost – istina, kratkoročno, jer jalovi su pokušaji skrivanja informacija u 21. stoljeću – a skrivana informacija kada se jednom objavi, ona bukne intenzitetom kakav nikad ne bi imala da nije skrivana; i 3) za ličnosti koje po nečijoj slobodnoj procjeni – lišenoj racionalnog uporišta, a i skrupula – zaslužuju poseban tretman u medijima /koji najčešće dovodi do kontraefekta/.

Očekivana je reakcija nezavisne kandidatkinje kojoj je, kako je izjavila, unaprijed poznato da ulazi u neravnopravnu borbu, ali ničim nije opravdana reakcija ljudi oko Slobodana Javora. Ona, osim nemjerljive štete nanesene sramnim potezom, šalje i poruku ili da jedna tako velika, dugovjeka i moćna organizacija nema pravni tim niti pravnike specijalizovane za izborno pravo ili, što je pogubnije, da ih se ne pita. Niko od ostalih prijavljenih kandidata i medija /jer prava i obaveze i, posljedično, propisane sankcije imaju i jedni i drugi/ nije reagovao sa „uhapsite internet“.

U petak ujutro kupila sam Kozarski vjesnik na kiosku. U njemu je intervju sa Slobodanom Javorom. U 10.00 časova konferenciju za novinare održala je kandidatkinja koja je prijavila CIK-u prijevremenu kampanju dvojice protivkandidata u javnim medijima, uključujući i ovaj intervju. Oko 11.00 časova ponovo je neko zašao po kioscima i pokupovao sve brojeve novina. Isto kao i prije mjesec dana kada je osvanulo izdanje sa naslovnicom s koje je „vrištala“ riječ „ostavka“.

„Ja imam i onaj prošli broj i ovaj. Rariteti. Bojim se reći naglas, da mi ko ne provali u kuću. Nek’ im neko javi da je već danas online. K’o što je dostupan i onaj famozni prošli“, kaže prijateljica. Dolazi iz, kako se to voli reći, realnog sektora, nema veze ni sa medijima ni sa politikom, ima luksuz otklona. Džaba ste krečili.

Jedna prodavačica se usprotivila halapljivom kupcu. Rekla je da ne može da mu proda sve brojeve, jer ima stalne mušterije kojima ostavlja novine svakog petka. Bio je, kaže, veoma neprijatan.

„Meni se desilo dva puta. Prvi put mi je bilo jasno zašto, a sad u ovaj petak nije. Pregledala sam sve, ne znam da sam vidjela išta sporno. Oba puta u mojoj smjeni, oba puta isti momak. Ja ga ne poznajem, visok, crn, krupan. Dođe i kupi sve brojeve Kozarskog“, kaže druga prodavačica.

Ljudi koji izdaju ovakve naredbe – iako im svašta pod kapu stane, imaju jak želudac i progutati mogu mnogo – ne izlažu sebe, ne idu na kioske, šalju druge koje onda – eto, vidjesmo juče, sugrađani etiketiraju na ulici.

„Postoji i jedan emotivni momenat. Čitulje su naš tradicionalni način da se posljednji put pozdravimo sa našim najmilijima, podijelimo tugu sa ljudima oko sebe, prisjetimo onih koji nisu više s nama, pozovemo ljude na pomen. I to su nam oduzeli“, kaže sagovornica kojoj je uporna prodavačica sačuvala od upornog kupca jedan broj.

Katarina Panić – zamisli.ba