Ni slutio Zoran Mijić, bivši golman Fudbalskog kluba Borac iz Kozarske Dubice, a sada trener čuvara mreže drugoligaša Republike Srpske, registrovan za svaki slučaj da stane među stative ako zatreba, da će u nedjelju u Prijedoru, na dan kada je navršio 36 godina, biti u prilici da potvrdi svoju ljudsku veličinu i nosi epitet – junak našeg vremena.
Na prijateljskoj utakmici protiv Rudar-Prijedora spasao je život prvotimcu domaćih Nemanji Mariću, pošto je u jednom duelu ostao na zemlji, progutavši jezik, koji mu je Mijić „iščupao“, jer su minuti, dugi kao vječnost, odlučivali, da se 20-godišnji mladić ne uguši.
-Čitavu noć nisam oka trenuo, u ponedjeljak sam otišao u prijedorsku bolnicu sa igračem Borca Nikolom Đurašinovićem i golmanom Mladenom Tonkovićem, da se uvjerim da li se Marić uspješno oporavlja. Hvala Bogu, znao sam da ću uspjeti da ga spasem, a i da nije bilo težih posljedica, htio sam da mu poželim sretan oporavak. Bio sam i u domu Nemanjinih roditelja, koji su, uz riječi zahvalnosti rekli da sam im „treći sin“, eto ispade, „rođen“ baš na dan svog rođenja – priča Mijić.
Popularni Mrmi, koji sa suprugom Vesnom ima dvije kćerkice, osmogodišnju Zorani i sedmomjesečnu Zoricu, uz Borac, nastupao je i za bijeljinski Radnik i Ravan iz Međeđe, a svojevremeno u meču Dubičana protiv BSK-a u Banjaluci, 1997. godine, takođe je na isti način pokazao prisebnost i hrabrost, pomogao je tada jednom igraču „romantičara“.
-Tada sam bio u depresiji, šok je to veliki, pa se i ne sjećam kom fudbaleru sam spasao život. Ovoga puta nisam imao dilemu. Stižu čestitke sa svih strana, zahvalio bih se svima na podršci, silnim porukama telefonom, na društvenim mrežama, interesuju se predstavnici medija. Uz zadovoljstvo što je Marić dobro, najviše me obraduju čestitke iz Prijedora. Zvali su me iz Grada Prijedora, a ja sam od uzbuđenja, zaboravio o kome se radi, ali svima hvala – istakao je Mijić.
N.Đerić/A.Drakulić – www.prijedordanas.com
Foto – Nemanja Marić