U nastavku suđenja za zločine počinjene kod Prijedora, svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine izjavili su kako su čuli za zarobljavanje u Miskoj Glavi, a nakon toga za ubistva zarobljenika.

Zaštićeni svjedok S-14 izjavio je kako je bio mobilizovan u rezervnu stanicu policije Ljubija i da je u drugoj polovici 1992. godine došlo do zarobljavanja grupe ljudi na Miskoj Glavi.

Objasnio je kako su tokom dana, oko 15 sati, stigle informacije da se na Kerića brdu pojavila formacija od oko 150 do 200 ljudi.

“Dane Bajić odlučio je da nas šest-sedam, koliko je moglo stati u taj Furgon, odemo na to brdo, napravimo izvidnicu”, rekao je S-14.

Kako je objasnio, po dolasku na brdo naišli su na jedinicu iz Prijedora, te su doznali kako se grupa uputila prema Miskoj Glavi. Nakon toga, kazao je svjedok, vratili su se u Ljubiju. Potom je svjedok, zajedno sa nekoliko osoba, otišao u Misku Glavu jer mu se tamo nalazila porodica.

Prema njegovim riječima, od oca je čuo kako je “jedna veća grupa muslimana” zarobljena. Dodao je kako je otišao do uzvišice koja se nalazila u blizini, gdje je vidio “dosta ljudi koji su sjedili”.

On je rekao da je vidio Milorada Tomića, koji je bio naoružan. Dodao je kako je vidio kolonu, a “Milorad ili Mićo izdali su naredbu da kolona krene prema Domu u Miskoj Glavi”.

Svjedok je objasnio kako misli da je pred kolonom otišao Predrag Praštalo, dok su iz kolone ostali “Milorad i Miloš, otac i sin”.

Kako je kazao, on je otišao lijevo, dok je kolona otišla desno, te je tom prilikom čuo pucanj i vidio vozilo koje je, kako je čuo, prevozilo ljude do Miske Glave.

Objasnio je da je čuo kako su zarobljenici ostali dan-dva u Domu, nakon čega su odvedeni u Ljubiju i pobijeni u rudniku.

Na upit tužioca Izeta Odobašića da li je svjedoka kontaktirao iko od optuženih, on je rekao da jeste optuženi Slobodan Taranjac, te je tražio da razgovaraju, što je, kako je objasnio, on odbio.

Optuženi Taranjac obratio se svjedoku sa upitom da li ima ikakvih negativnih saznanja o njemu u toku rata, na što je svjedok kazao da su se on i optuženi rijetko sretali i “nisu se nešto poznavali”.

“Ne bih imao, što sam mislio reći ja sam rekao”, izjavio je svjedok S-14.

Za učešće u nezakonitom zarobljavanju i zatvaranju 120 muškaraca – koji su bili u Domu u Miskoj Glavi, a potom na stadionu u Ljubiji – te njihovom mučenju i ubistvima počinjenim krajem jula 1992. godine, optuženi su Slobodan Taranjac, Miodrag Glušac, Ranko Babić, Ranko Došenović, Zdravko Panić, Trivo i Milan Vukić, Slobodan Knežević i Milorad Obradović.

Skupa s njima je bio optužen Rade Zekanović, u odnosu na kojeg je razdvojen postupak.

Prema optužnici, Taranjac je bio predsjednik Kriznog štaba u Ljubiji, Glušac zamjenik komandanta 6. ljubijskog bataljona Vojske Republike Srpske (VRS), Došenović pomoćnik komandanta bataljona za bezbjednost, a ostali pripadnici čete iz Miske Glave, odnosno vojne i civilne policije.

Drugi zaštićeni svjedok S-3 izjavio je kako je postojao Krizni štab, na čijem čelu je bio Taranjac.

Kako je kazao, poznato mu je da je grupa ljudi zarobljena, te je saznao kako su ljudi maltretirani na stadionu, nakon čega su “odvezeni i likvidirani”.

“Ne mogu se sjetiti tačno datuma, to je grupa muslimana, da li su išli prema Bihaću, da ne ulazim sad u detalje. Zarobljeni su u Miskoj Glavi”, rekao je svjedok.

Na upit tužioca da li ga je iko od optuženih kontaktirao, odnosno da li je to bio Ranko Babić, svjedok je u sudnici kazao da nije.

Nastavak suđenja je zakazan za 4. april.

detektor.ba