Sjemena se u Gornjoj Dragotinji prenose s koljena na koljeno, a ona koja kupe nerijetko dožive neku transformaciju.
U prijedorskom selu Gornja Dragotinja, daleko od civilizacije kako mještani kažu, uzgaja se specifična sorta dinje. Niko od mještana ne zna kako se ovo sjeme uopće pojavilo, a prenose ga s koljena na koljeno. Prodavati je ne mogu jer se mora jesti odmah nakon ubiranja.
Domaćice sjeme prenose s koljena na koljeno. Nada Vukota ga je dobila od bake i to je jedina sorta koja se ovdje uzgaja.
“Svi je uzgajaju kod nas, ko god ima baštu. Moj tata ima blizu 80 godina i kaže da se sjeća kada je bio mali da je krao dinje iz tetkine bašte, otkud one ovdje na našim prostorima ne znam, nije nam specifično, uglavnom naša je“, kaže Nada.
Posebna je i drugačija, kad sazri ona pukne. Maksimalno se može sačuvati za naredni dan. Okrugle su i duguljaste, žute i zelene boje.
Nikao žuti paradajz
Osim ove voćke, u Nadinom vrtu raste i putnički paradajz. Ni on nije obični crveni, nego žuti. Kako? Nema objašnjenja, jer je posijala kao i svi drugi.
Putnički paradajz je crven prema literaturi i specifičan zbog svog izgleda, međutim ovaj Nadin je još zanimljiviji.
“Kod mene je nikao žuti putnički paradajz, izgleda kao grudva od malih šerija, u mojoj bašti se to desilo. Svake godine nikne žut, gdje god i kako god ga posijem on bude takav, takav mu valjda gen“, dodaje ova vrijedna domaćica.
U svojoj bašti ne koristi hemiju, radije će kaže imati manji, a čišći prinos.
Koristi domaće đubrivo,od svojih životinja: koka, krava i ovaca. I njih hrani bez bilo kakvog koncentrata i hemije, jedu žito uzgojeno u njihovoj bašti i sijeno.
Nada uzgaja isključivo za svoje peteročlano domaćinstvo. Većinu sjemena ostavlja za sebe iz godine u godinu, ostatak kupuje, a nerijetko i dobije na poklon. Istovremeno, sve što uzgaja nudi i na stranici fondacije Naše sjeme, koja okuplja domaćinstva koja se bave sakupljanjem, čuvanjem i umnožavanjem sjemena starih i rijetkih sorti, njegujući pri tome prirodne i tradicionalne metoda uzgoja.
“U martu posijemo male kontejnere, za to koristim kupovnu zemlju za sjetvu povrća jer ona nema u sebi nikakvog sjemena drugih biljaka i dosta je hranjiva. Potom kada niknu, prebacim ih u baštu. Ja to radim u kući nemam plastenik, inače ložimo vatru preko dana, a noću se i biljka privikava na tu nižu temperaturu“, objašnjava.
Potom u maju ih iznesem vani, da se privikavaju, prije nego ih zasadi u baštu. Neke manje sorte se mogu uzgajati i u saksijama, tako da su prilagođene balkonskom uzgoju.
Paradajz voli sunčana mjesta, pa zavisi i prema kojoj strani je okrenut.
Plišane sjemenke
Što se tiče pripreme sjemena paradajza, koristi metodu fermentacije. Sjeme potopi u malo vode i tako ostavi 24 do 48 sati, dok se sjemenke odvoje, potom ga ispere i stavim da se suši.
“Ranije sam klasično samo vadila i sušila, ali se uvijek zalijepi, nekada i buđ zna da se pojavi, ali ovo je zasad idealno. Tek kada sam počela to da radim shvatila sam da je sjeme paradajza čupavo, kao plišano, kao i sjeme kiwana“, kaže Nada.
Uzgaja i peruansku jagodu. Kod nas postoji njen srodnik koji raste divlje u šumi, a porijeklom je iz Srednje Amerike. Prema iskustvu ove Prijedorčanke, sije se u februaru i treba joj šest mjeseci do prve berbe.
“Prve plodove daje tek u septembru. To je vrlo robusna biljka i jedna zauzima metar kvadratni ali daje mnogo plodova. To je višegodišnja biljka u svojoj domovini, ja nemam plastenik, ali bih voljela probati da vidim da li može kod nas da prezimi“, objašnjava.
Plodovi su ukusni, puni vitamina C, preporučuje se muškarcima koji imaju problema s prostatom.
Crni kukuruz – bijele kokice
Sije i crni kukuruz kokičar. Sitnog je zrna, ali veoma ukusnih kokica. Stabljika je visine do 1,7 m i daje 2-3 klipa koji su dugi oko 10 cm. Kukuruz je crn s blagom nijansom ljubičasto-plave i veoma je popularna sorta. Iako ga ptice “napadaju”, Nada je našla rješenje.
“Ptičice dolaze i otvaraju vrhove. Ja sam prošle godine ljepilom u traci zatvarala te vrhove, ostavila sam im par komada nezaštićene da imaju“, kaže ona za kraj razgovora.
agroklub.ba