Na suđenju za zločine počinjene na području Prijedora, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine izjavio je da je optuženi Milorad Obradović s Vladom Adamovićem pucao na civile postrojene na stadionu u Ljubiji u ljeto 1992. godine.

Zaštićeni svjedok S-16 kazao je da je stajao na tribinama stadiona, gdje je osim Vojne policije bila i Interventna jedinica iz Prijedora.

“Pojavljuju se Obradović Milorad i Adamović Vlado, pucaju na postrojene civile… Začuli su se povici sa raznih strana: ‘Ne pucaj!’”, prisjetio se S-16.

Naveo je da je sišao i vidio dvojicu kako leže. Dodao je da je potom jedan policajac ispucao rafal u glavu jednom civilu. On je rekao da ga je uhvatila panika i da je otišao sa stadiona. Vratio se sutradan ujutro.

“Svi su ćutali… rekao je da su svi pobijeni”, kazao je svjedok.

Prema njegovim riječima, Obradović je bio u rezervnom sastavu civilne policije, a Adamović u Vojnoj policiji.

On je rekao da su civili bili dovedeni iz Miske Glave, gdje ih je vidio više od 100 kada je otišao sa kolegama iz Vojne policije. Ispričao je kako je jedan civil počeo da bježi, a optuženi Slobodan Knežević je potrčao za njim.

“Pozivao ga je da stane… Kad je ovaj htio da uđe u šumu, Slobodan je zapucao i ovaj je pao”, naveo je S-16.

On je govorio o pretresima i privođenjima civila. Ispričao je kako je, kada su bili u selu Ališići, ušao u jednu kuću i vidio Milorada Obradovića kako siluje jednu ženu. Kazao je da ga je bilo strah i da je izašao.

Odbrana je u unakrsnom ispitivanju svjedoku sugerisala da je on zatečen kako siluje djevojčicu, te da navodi Obradovića jer je njegovo ime spominjano u vezi s tim. Svjedok je negirao ove navode.

On je negirao i da je privodio neke civile čija je imena navodila braniteljica Tatjana Savić, kao i da je jednog ubio.

S-16 je rekao da su civili privođeni i da ih je ispitivao optuženi Ranko Došenović, kao i dvojica koja su dolazila iz Prijedora.

On je ispričao kako ga je zamjenik komandira Vojne policije Dragan Švraka poveo sa straže u Donju Ljubiju, gdje mu je kazao da privede izvjesnog Islamovića.

“Pitao sam ga zašto to radimo. Odgovorio mi je da to zahtijeva Krizni štab”, rekao je svjedok.

On je naveo da je predsjednik Kriznog štaba bio optuženi Slobodan Taranjac, za koga se pričalo da je uticajan čovjek.

Na pitanja Taranjca, on je kazao da nije vidio da je u Ljubiji neka porodica ubijena ili maltretirana, kao ni da su paljene kuće.

Za učešće u nezakonitom zarobljavanju i zatvaranju 120 muškaraca – koji su bili u Domu u Miskoj Glavi, a potom na stadionu u Ljubiji – te njihovom mučenju i ubistvima počinjenim krajem jula 1992. godine, optuženi su Slobodan Taranjac, Miodrag Glušac, Ranko Babić, Ranko Došenović, Zdravko Panić, Trivo i Milan Vukić, Slobodan Knežević i Milorad Obradović.

Prema optužnici, Taranjac je bio predsjednik Kriznog štaba u Ljubiji, Glušac zamjenik komandanta 6. ljubijskog bataljona Vojske Republike Srpske (VRS), Došenović pomoćnik komandanta bataljona za bezbjednost, a ostali pripadnici čete iz Miske Glave, odnosno vojne i civilne policije.

Zaštićeni svjedok S-6 rekao je da ga je nedavno poštar ispitivao u vezi sa pozivom na sud, te da mu je kazao da ga je pozdravio Taranjac i da bi bilo dobro da popiju kafu.

Svjedok je ispričao kako se nakon mobilizacije u maju 1992. javio Taranjcu, koji ga je poslao kod komandira Vojne policije Milenka Komosara. Potvrdio je da mu je Komosar rekao da se dogovorio s Taranjcem da mu šalje sposobnije i ozbiljnije ljude.

Svjedočenje S-6 je prekinuto zbog zdravstvenih problema Obradovića, a nakon intervencije hitne pomoći suđenje je odgođeno za 5. septembar.

detektor.ba