U vrijeme globalne energetske krize kada vidimo koliki je značaj ruda, vlast Srpske sklapa polutajne „dilove“ sa nekim vrlo sumnjivim kupcima, iako bi se ozbiljne kompanije otimale oko preduzeća kakvo su Rudnici željezne rude „Ljubija“, kažu za CAPITAL ekonomski analitičari komentarišući najavljenu dokapitalizaciju rudnika.

Republika Srpska odlučila je da emisijom akcija dokapitalizuje RŽR „Ljubija“, nakon čega će ostati bez većinskog udjela u ovom preduzeću.

Akcije će, po dogovoru, biti prodate američko – kanadskoj kompaniji, čiji je jedan od akcionara Evgenij Zotov, koji je ranije sa svojim preduzećem Israeli Investment Group pokušavao da kupi RŽR.

Odluku vlasti RS da na ovaj način ide u prodaju strateškog preduzeća, kakav je RŽR „Ljubija“, ekonomski analitičari ocjenjuju spornom iz više razloga.

Ekonomski analitičar Igor Gavran kaže da je ovo školski primjer netransparentne prodaje javne imovine.

Nema osnova za povjerenje prema investitoru koji na takav način dolazi ovdje

„Čak i da se kao kupac pojavljuje neka svjetski poznata korporacija, koja je relevantna i ugledna da u tom smislu nema sumnje u njene namjere, opet bi taj način prodaje bio problematičan, jer zašto bježati od konkurencije ako je riječ o ozbiljnom investitoru“, kaže Gavran.

Dodaje da se postavlja pitanje i vrijednosti akcija, kako se ona uopšte može utvrditi ako

„To znači da se mimo tržišta dogovara određen aranžman i da mi ne možemo nikako znati da li ta cijena odgovara realnoj. Definitivno smatram da to nije model na koji bi se jedno takvo strateško preduzeće trebalo prodavat“, kazao je Gavran.

Navodi da nema osnova za povjerenje prema investitoru koji na takav način dolazi ovdje.

„Tek sada, u vrijeme globalne energetske krize, vidimo koliki je značaj ruda i svih strateških proizvoda te da bi se tome. Ozbiljni kupci bi se otimali oko nečeg takvog, a naša vlast dogovara polutajne ’dilove’ sa nekim vrlo sumnjivim kupcima“, istakao je Gavran.

Đogo: Nije transparentno, ali je zakonito
Profesor Ekonomskog fakulteta u Istočnom Sarajevu Marko Đogo ističe da ovakva prodaja nije u skladu sa nekim visokim pravilima transparentnosti, ali da Vlada, kao većinski vlasnik, ima pravo da sa svojom imovinom uradi šta god hoće.

„Sa te tačke gledišta u prodaji nema ništa sporno. Međutim, razlika između nas i zapadnih zemalja je upravo to što su oni razvili mehanizme da se stvari učine transparentnijim, a samim tim i efikasnijim, dok se kod nas se ti neki procesi tek uhodavaju. Da smo tržišna ekonomija zapadnog tipa takvo nešto vjerovatno ne bi bilo moguće, iako je zakonito“, kaže Đogo.

Što se tiče same prodaje, kaže da je on zagovornik teze da nema velike koristi od toga da se prirodni resursi daju nekom stranom investitoru.

„Ja bih više volio da domaći privatni kapital bude u prilici da stvara dobit koju bi zadržavao u granicama naše zemlje i to može biti osnova za neke nove investicije. Kada imate strani kapital, on tu dobit sasvim prirodno iznosi“, rekao je on.

Direktor Advantis brokera Branko Kecman kaže da je Zakon o privatizaciji rekao da strateška preduzeća treba prodavati putem tendera uz određene uslove za kupca gdje postoji tenderska komisija koja bira između kupaca.

„Ako je nešto 1998. godine stavljeno na listu strateških preduzeća, valjda postoji razlog za to“, kazao je on.

Pokušali smo dobiti i komentar ministra energetike i rudarstva RS Petra Đokića koji je samo kratko rekao da nema komentar.

Odluka o dokapitalizaciji i povećanju kapitala biće razmatrana na vanrednoj Skupštini akcionara Rudnika željezne rude „Ljubija“, koja je zakazana za 10. avgust.

capital.ba