U Prijedoru je u utorak, 30. avgusta u 66. godini života preminuo Džeri.

Rijetki su oni koji su ga znali imenom i prezimenom, Nenad Đermanović.

Ali svi su znali ko je Džeri, to se nekako podrazumijevalo.

Svi su znali da je tu negdje, u Prijedoru, iza ćoška…

Najčešće na biciklu sa prepoznatljivom prikolicom, ali i kraj nekog kioska sa novinama u ruci, u kafiću ili kafani, svejedno je… Tu negdje…

Džeri je ukopan ovog prvog septembarskog, kišnog dana, na gradskom pravoslavnom groblju u Prijedoru.

Na njegovom kovčegu našla se zastava “Crvene Zvezde”.

Ispratili su ga oni koji su ga poznavali, neko manje, neko više.

Među njima su bili i penzioneri i radnici, i studenti i profesori, i policajci i vatrogasci, i sportisti i muzičari, direktori, prvi čovjek grada…

Ljubaznošću autora, u nastavku vam donosimo oproštajno pismo koje je danas pročitano na Džerijevoj sahrani.

Dragi naš DŽeri,

Nisi ti nama bio bilo ko.

Nisi bio samo prolaznik na biciklu, poznanik, komšija. Bio si nama, djeci s prijedorskog asfalta, kao član porodice, kao rod najrođeniji. Svi ovdje znaju o čemu pričam.

Teško je zamisliti dane u kojima na ulici nećemo sretati tebe.

Prijedor više nikada neće biti isti, ni njegove ulice kojima neće više prolaziti tvoje biciklo, s originalnom prikolicom. I ti za upravljačem, sa svojim osmijehom.

Legendo naša.

Nadali smo se da nije istina kada smo čuli vijest da si nas napustio. Nadali smo se, jer se u našim životima podrazumijevalo da je Džeri uvijek tu negdje u gradu, pored kioska, u kafiću, u saobraćaju. Međutim, ništa u životu nikada ne može da se podrazumijeva, pa ni to da ćeš ti, prijatelju naš, biti jači od bolesti.

S tobom se gasi i jedan dio starog, dobrog Prijedora, koji si volio.

Svakoga od nas znao si u dušu, ko smo, odakle smo, poznavao si naše roditelje, naše komšije i uvijek, ali uvijek, pitao si gdje su i kako su članovi naših porodica. Kada smo sretali tebe, znali smo da nismo sami, jer smo imali s kim da se pozdravimo, popričamo i nasmijemo se.

Dan u kojem sretnemo tebe uvijek je bio srećniji jer si nas zasmijavao svojim komentarima i gunđanjem.

Naš dobrodušni, simpatični i posebni prijatelju, jako ćeš nam nedostajati.

Prebrzo si otišao. Nismo stigli ni da se oprostimo. Nismo stigli ni da ti kažemo koliko smo te voljeli i koliko si bio važan u našim životima.

Ti si nama bio prijatelj, drugar, naša legenda. Ispraćamo te danas, teška srca.

Putuj u miru i znaj da te volimo.

Ako ti nismo dovoljno jasno to pokazivali, oprosti nam. Gore te čeka dobro društvo i nećeš biti sam.

Dragi naš Džeri, nisi ti nama nikada bio bilo ko.

Uvijek si bio naš dobroćudni prijatelj i dio našeg života.

I tako će ostati, zauvijek.

Tekst i foto – www.prijedordanas.com