Na suđenju Radetu Macuri, optuženom za ratni zločin protiv civila u junu 1992. godine kod Gradiške, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je izjavio da mu je optuženi tokom razgovora kazao da je poslan da pretrese teren u dijelu gdje je otvarana vatra u Turjaku.

Miodrag Kević je posvjedočio da je 11. jula 1992. mobilisan u odred Teritorijalne odbrane (TO) Gradiška, a da je već ranije raspoređen na mjesto komandira čete TO-a Gradiška, koja je funkcionisala do dobijanja naredbe o formiranju Lake pješadijske brigade – 12. maja. Dodao je da je, formiranjem brigade, dobio naredbu da formira Drugi bataljon, što je otpočelo 13. juna.

Upitan o događaju u Turjaku, ispričao je da se to desilo 23. juna, te da ga je zamjenik nazvao i saopćio mu da je komandant naredio da jedinicu upute u Turjak, jer je tokom noći došlo do razmjene vatre.

“Tako da je Macuri Radetu preneseno i jedinica je otpremljena tamo“, izjavio je Kević, dodavši da ga je nakon izvjesnog vremena nazvao zamjenik i rekao mu da je njihova grupa imala sastanak sa neprijateljskom grupom.

Dodao je kako su mu vojnici rekli da su tamo bile “Zelene beretke“ i ljudi u maskirnim uniformama, te da je ubrzo sreo i Macuru.

“Razgovaramo kao drugovi. On mi kaže da se, po dolasku u Turjak, javio tim ljudima iz mjesne zajednice i rekao da je poslan da pretrese teren u dijelu gdje je otvarana vatra noć prije“, izjavio je Kević, dodavši da je “ciklus po komandnoj liniji obavio“ te obavijestio komandanta brigade o tome.

Kazao je da nikakva istraga u okviru brigade nije pokretana te da niko, od učesnika u događaju, nije procesuiran.

Na upit Odbrane, svjedok je potvrdio da je iz razgovora sa komandantom brigade shvatio da je on već bio upoznat te mu je kazao: “O tome ćemo sutra, već sam čuo“. Na pitanje da li može potvrditi da je Macura pobio ljude, svjedok je kazao: “Ne znam ni da su pobijeni“ i dodao da ne zna ko je učestvovao u borbama.

Rade Macura je optužen da je, kao komandir Prve čete Drugog bataljona Prve gradiške brigade, za vrijeme pretresa terena u mjestu Turjak – gdje se nalazila grupa civila bošnjačke nacionalnosti iz Kozarca kod Prijedora, koja se, bježeći pred ratnim sukobima, pokušavala prebaciti do granice s Hrvatskom – bio prisutan tokom ubistava deset civila, među kojima su bile i tri žene.

Milan Savković je posvjedočio da je u junu 1991. mobilisan i postao komandir Prvog odjeljenja Diverzantskog voda TO-a. Dodao je da je na mjestu pomoćnika komandanta TO-a za bezbjednost ostao do formiranja brigade u junu 1992., nakon čega je angažman nastavio u Lakoj pješadijskoj brigadi pri Vojsci Republike Srpske (VRS).

Na upit Tužilaštva o događaju u Turjaku, Savković je ispričao da je doveden jedan civil koji je imao prostrelnu ranu. Dodao je da ga je upitao ima još gore ljudi, na šta je dobio odgovor da ima civila. Tužiteljicu Oliveru Đurić je zanimalo šta se desilo sa ostatkom grupe, a svjedok je kazao da ne zna.

“To sam sutradan dobio informacije da je ta grupa pobijena. Narednih dana se pričalo o tom slučaju, stanovništvo je pričalo da su gore ljudi pobijeni, civili“, kazao je Savković.

Upitan o sastancima u komandi brigade, Savković je kazao da je rečeno da će naknadno biti sazvani komandanti bataljona i komanda, kako bi se referisalo, što nikada nije urađeno.

Tužiteljica Đurić je svjedoku predočila zapisnik u kojem je kazao da su se sastanci održavali, da se uglavnom referisalo o događajima “dan poslije tog događaja“, te da je jedino komandant Drugog bataljona rekao da je grupa ljudi upala u Turjak i “da je to riješeno“.

“Tražio sam od pomoćnika komandanta da napravi izvještaj i dostavi mi, ali ga nisam dobio“, izjavio je svjedok.

Tužilaštvo je pročitalo Savkovićevu izjavu u kojoj je kazao da je jedne prilike pitao komandanta brigade Mladena Racu šta se tamo desilo, na šta je dobio odgovor “da nije njegovo da to pita“. Dodao je da za ovaj događaj niko nije kažnjen, te da on ne zna ko je počinio ovo djelo.

Na upit Odbrane – da li on, kada dobije informaciju o počinjenjeu krivičnog djela, kao organ bezbjednosti mora poduzeti radnje, Savković je izjavio da nije nadležan i da je civilna policija trebala voditi istragu.

Svjedok je potvrdio konstataciju branioca Miodraga Stojanovića da komandir čete nije mogao hapsiti, ako njegov pretpostavljeni kaže “da je to riješeno“. Za optuženog Macuru je kazao da je “dobar momak i čovjek“ te potvrdio da nikada nije čuo da je Macura kao komandir ili “persona” imao veze sa ovim događajem.

Nastavak suđenja zakazan je za 8. novembar.

detektor.ba