Odbrana Dušana Ćulibrka iznijela je žalbu na prvostepenu presudu Državnog suda kojom je on osuđen na 20 godina zatvora za zločine počinjene u ljeto 1992. na području Bosanske Krupe, odnosno za učešće u ubistvima 51 civila s područja Prijedora.

Branilac Dušana Ćulibrka, Dražen Zubak rekao je kako je žalbu uložio zbog bitnih povreda odredbi Zakona o krivičnom postupku BiH, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog izrečene krivičnopravne sankcije.

Odbrana traži od Apelacionog vijeća Suda Bosne i Hercegovine da ukine prvostepenu presudu i naloži ponovno suđenje ili da ukine prvostepenu presudu i donese oslobađajuću presudu za Ćulibrka, odnosno da mu smanji kaznu zatvora.

Dušan Ćulibrk je 15. augusta 2022. godine proglašen krivim što je u svojstvu pripadnika rezervnog sastava policije Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bosanska Krupa u drugoj polovini jula 1992. učestvovao u odvođenju i ubistvima 44 zatočenika bošnjačke i hrvatske nacionalnosti iz logora “Omarska”, među kojima su bile dvije žene, a koji su minibusom dovezeni na lokalitet Donji Dubovik, vezani žicom te hicima iz vatrenog oružja usmrćeni kod jame Lisac.

Proglašen je krivim i da je početkom augusta 1992. u Donjem Duboviku učestvovao u ubistvima sedam civila bošnjačke nacionalnosti kod jame Lisac koji su se kretali iz Prijedora prema Bihaću.

Posmrtni ostaci ubijenih su 2000. godine ekshumirani iz jame Lisac.

Obrazlažući žalbeni zahtjev, branilac Zubak je rekao kako se prvostepena presuda zasniva na “izuzetno siromašnom činjeničnom opisu”, te na izjavama zaštićenih svjedoka, za koje tvrdi da nisu istiniti.

“Činjenica je da je Prvostepeno vijeće povjerenje poklonilo iskazima zaštićenih svjedoka, koji su bili očevici, ali je zanemarilo i njihovu odgovornost”, kazao je Zubak, te izrazio žaljenje što Prvostepeno vijeće nije više pažnje dalo iskazu njegovog branjenika.

“Svjedoci su potvrdili da je on početkom juna 1992. godine bio ranjen u grudni koš. Kako je neko s takvom ranom mogao rafalno pucati iz automatske puške?”, zapitao se branilac.

Zubak je naveo kako je Vijeće najviše pažnje poklonilo zaštićenom svjedoku pod pseudonimom S-4, koji je, kako se navodi u obrazloženju presude, jedini očevidac likvidacije 44 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, a koji su izvedeni iz logora “Omarska”. Međutim, Zubak tvrdi kako je ovaj svjedok lažno svjedočio, jer je on bio komandir policije u tom dijelu, koji je naredio dovođenje logoraša za potrebe razmjene, a potom odredio ko će ići po njih.

“On se ovdje predstavio kao obični policajac, koji je slučajno ušao u autobus s logorašima, kako bi se vozio 30 kilometara do Bosanske Krupe da se okupa, a zaštićeni svjedoci S-1 i S-2 ga nisu vidjeli ni da ulazi, ni da izlazi iz busa”, rekao je Zubak, dodavši da je svjedok S-1 bio vozač tog autobusa u kojem su vozili logoraše.

Zubak je kazao kako je kazna za njegovog branjenika previsoka, jer je on u to vrijeme bio najmlađi, imao je tek 21 godinu.

Tužilac Ahmed Mešić rekao je kako u cijelosti ostaje kod odgovora na žalbu Odbrane, te da je Prvostepeno vijeće Državnog suda donijelo ispravnu i zakonitu presudu.

Od Apelacionog vijeća traži da odbaci žalbu Odbrane kao neosnovanu, te potvrdi prvostepenu presudu.

Apelaciono vijeće Suda BiH će naknadno, u zakonskom roku, donijeti odluku.

detektor.ba